GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Nema Putina nakon Putina

Nema Putina nakon Putina
MOĆ I POLITIKA
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 30.01.2020 / 08:25
Autor: Branimir Vidmarović
KOLUMNA - Odmah valja jasno reći da unatoč mišljenjima brojnih stručnjaka i medija, cilj predloženih izmjena u ustav Ruske Federacije nije omogućavanje direktne ili indirektne vladavine Vladimira Putina nakon izbora 2024. do njegove smrti.

U jednoj ruskoj bajci zao car odlučuje otarasiti se svog najboljeg lovca jer mu je ovaj silom prilika postao nepoćudan konkurent. Zato mu je dao zadatak da „ode tamo—ne znam kamo i donese caru to—ne znam što". Tako predložene ustavne promjene također nalikuju na nešto, uz pomoć čega aktualni ruski predsjednik želi ostvariti neke nejasne i nedefinirane ciljeve i riješiti maglovite, nedovoljno artikulirane probleme.

Jasno je jedno. Promjene su dio „misije 2024" čiji je glavni cilj pronalazak Putinova nasljednika. Preciznije, promjene svjedoče o tome da po tom pitanju nema nikakvih pomaka i da je zadatak neizvediv.

Figure koja bi u složenom ruskom sustavu i društvu zadovoljila niz kriterija poput prepoznatljivosti, rezultativnosti, iskustva, odlučnosti, odmjerenosti, promišljenosti, ustrajnosti u zaštiti ruskih interesa u vanjskoj politici i prihvaćenosti od većine elita i interesnih skupina – zasad nema.

Budući da je srž navedenih kriterija gotovo doslovni nastavak postojećeg Putinovog političkog vektora, sam Putin je vjerojatno odlučio da ne treba gubiti vrijeme na traženje dostojnog kandidata; Putin je jedinstven i nakon Putina nema Putina.

Kada je nedostatak nasljednika postao previše očigledan, počelo se govoriti o različitim mehanizmima kojim bi Putin sačuvao vlast. Spominjale su se daljnje rokade sa premijerom Medvjedevim, ustavne promjene, te bjeloruska i kineska opcija.

Bjeloruska opcija, kreacija savezne države u kojoj bi Putin zauzeo čelnu poziciju, u startu je bila plod divljih fantazija. Aleksandar Lukašenko je na vrhu političke igre duže od Putina i vješt je u tome. Njegova politika ne podrazumijeva cementiranje veza s Rusijom povrh onoga što je potrebno za uspješno funkcioniranje gospodarstva. Gubitak ili dijeljenje suvereniteta u bilo kojem obliku je za Lukašenka nezamisliv.

Kineski scenarij, odnosno ukidanje ograničenja na količinu predsjedničkih mandata je također nije bio previše izgledan. Osim činjenice da se kineski i ruski sustavi bitno razlikuju, i da je kineska motivacija i svrha nisu personalno-autokratske naravi, u Rusiji bi takav potez bio dosta kontroverzan. Bez obzira na odobravanje Putinove politike.

Naposljetku, čini se da je odabran kazahstanski scenarij. Okolnosti su bile donekle slične. Predsjednik Nazarbajev, koji se gotovo samostalno upravljao Kazahstanom sve od uspostave neovisnosti, također se suočio s problemom odabira nasljednika. Elite su bile sve anksioznije a socijalni problemi su se gomilali. Pojedinačni i malobrojni prosvjedi motivirani socijalnim i infrastrukturnim problemima postajali su sve glasniji i hrabriji. Nazarbajev je neočekivano podnio ostavku i prebacio se na čelo Vijeća sigurnosti, ovlasti kojega su prethodno bile pomno proširene.

Putin je predložio da se položaj i uloga Državnog vijeća propiše u ustavu, što možemo interpretirati kao nagovještaj njegovog prelaska na čelo tog tijela nakon isteka njegova mandata. Možda čak i prije.

Državno vijeće je opskurno državno tijelo konzultativne naravi, čija uloga i ovlasti nisu dovoljno jasne. Njegova reforma odnosno jačanje zahtijevat će dozu pravnog napora i konsolidacije s ostalim tijelima s obzirom na to da bi potencijalno povećanje ovlasti dovelo u pitanje ovlasti drugih tijela, odnosno došlo bi do preklapanja i konflikta unutar samog sustava. Hoće li sve ići glatko? Problematičnu sliku možemo vidjeti u opširnom i razgranatom sigurnosnom sektoru, gdje se brojna tijela sve jače bore za ovlasti, financiranje, položaj i ugled. Ruska birokracija je složena i činovnici manje-više drže do njenog reda i vertikale. Zato je opseg moći i utjecaja Putina nakon možebitnog prelaska na čelo državnog vijeća neizvjestan, bez obzira što se predsjednik trenutno percipira kao neupitan lider.

Nadalje, Rusija nije Kazahstan. Inače je velika zabluda trpati sve zemlje bivšeg SSSR-a u isti koš. Svaka zemlja ima svoj jedinstveni sustav i načine upravljanja. Tranzicija vlasti je, u zemljama gdje se već dogodila, također riješena na različite načine. Uzbekistan je nakon smrti autokrata Islama Karimova odabrala put inter-elitne mirne nagodbe sa predajom vlasti Šavkatu Mirzijojevu. Turkmenski autokrat Gurbanguli Berdimuhamedov svoje je mjesto dobio od Turkmenbašija – Nijazova. Svoj legitimitet i kult ličnosti Berdimuhamedov je izgradio na kultu ličnosti Nijazova. Kirgistan je krenuo putem kaotičnih demokratskih ciklusa sličnih Ukrajini. Tadžikistan će se krajem ove godine na predsjedničkim izborima suočiti sa istim problemom. „Besmrtni" Emomali Rahmon je ustavnim promjenama već rastegnuo predsjedničke mandate do krajnjih granica. Ovo bi mu trebala biti zadnja godina.

Čak i u Kazahstanu za čiju je državnost ličnost i djelo Nazarbajeva doista od ogromnog značenja, utjecaj bivšeg predsjednika nije onako jak kako se naivno očekivalo. Zakon o Vijeću sigurnosti na čije je čelo stupio Nazarbajev već se revidirao. Novi predsjednik nastoji provoditi svoju politiku i ograničiti utjecaj prvog predsjednika. U političkom životu Kazahstana već se osjećaju trzavice. Uzgred rečeno, primarna motivacija Nazarbajeva je očito bila kontrola kadroviranja najviših dužnosnika. Za vrijeme svoje vladavine, Nazarbajev je nakupio nemalo političkih protivnika.

Implementacija i kopiranje kazahstanskog scenarija je stoga pravno i ustavno problematična upravo zbog preklapanja ovlasti i oprečnih tumačenja zakona i položaja. Ako Državno vijeće pod upravom Putina dobije veće ovlasti, kako će se to odraziti na ovlasti i utjecaj Vijeća sigurnosti? Čelnik vijeća sigurnosti je predsjednik Ruske Federacije, što znači da će nakon 2024. godine novi predsjednik osjetiti ozbiljan pritisak.

Naravno, medijski je privlačno govoriti o moćnicima koji sve kontroliraju sjene, no politička realnost je drugačija. Naime, kada u sustavu poput ruskoga gubite ovlasti predlaganja zakona i uredbi te ispadate iz velike uloge medijatora interesa i uravnoteživača snaga, gubite i kontrolu i utjecaj u procesu formiranja proračuna. Elite se sporije ili brže adaptiraju te se gubi prijašnja lojalnost i potreba za slušanjem mišljenja i savjeta. Utjecaj časti nije isto što i realni utjecaj.

Nakon dolaska na vlast u Kini, predsjednik Jiang Zemin je unatoč ogromnom utjecaju i ugledu tada još uvijek živog Deng Xiaopinga natrpao ključne pozicije u državnoj hijerarhiji Komunističke stranke svojim lojalistima. Deng je ostao važan, ali ne i krucijalan. Xi Jinping je pak pokrenuo žestoku kampanju obračuna sa ljudima Jianga—i to dok je ovaj još uvijek bio živ.

Entropija političkog utjecaja je normalna pojava.

Možda je najbolji primjer predsjednički mandat Dmitrija Medvjedeva. U ulozi premijera, Putin je imao daleko veće ovlasti i mogućnosti nego što će ih imati kada jednom možda stupi na čelo Državnog vijeća. Pri tome, Putin nije imao apsolutnu kontrolu nad politikama i odlukama Medvjedeva. No, imao je široku mrežu te podršku elita i sigurnosnih institucija, stoga je bilo odlučeno da se Medvjedev povuče. Nakon toga, vanjskopolitički smjer se ponovo uravnotežio.

Ostavku Medvjedeva i njegove vlade ne može smatrati kaznom ili izrazom nepovjerenja. Tako se složilo u ruskom političkom sustavu Putina da vlada uvijek dobiva problematične i nezahvalne aktive poput fiskalnih politika, optimizacije rashoda, mirovina, socijalne i zdravstvene politike dok predsjednik vrši pozitivnu ulogu konačnog suca koji može po potrebi zaustaviti igru i revidirati odluke. Dodajmo i uvijek dobro prihvaćene vanjskopolitičke aktive. Medvjedev je tako gomilao probleme koji su zagađivali osobno njega i neke članove vlade.

Promjena vlade i reforma ustava su istovremeno populistički i taktički korak. Ljudima se odluka dopala. Percepcija je da Putin smjenjuje neučinkovite birokrate. Novi premijer i članovi vlade – najveće promjene dogodile su se u socijalnom bloku – su mahom mlađi ljudi, tehnokrati, relativno nepoznati široj javnosti te obrazovani u regijama daleko od Moskve. Iza sebe nemaju skandala, intriga i toksičnosti. Sigurnosno-politički blok vlade, od kojih su našoj javnosti najpoznatiji ministri Šojgu i Lavrov, ostao je isti. To su lojalisti koje javnost vidi kao izvrsne i uspješne domoljube i profesionalce.

Ruski analitičari obraćaju pažnju na to da su mnogi novi članovi vlade prijatelji moskovskog gradonačelnika Sergeja Sobjanjina, što može značiti da se od njih očekuju reformistički i renovacijski potezi po uzoru na Sobjanjinovu renovaciju Moskve. Sudeći po svemu vlada nije privremena i tehnička te će funkcionirati sve do parlamentarnih izbora 2021.

Populistička narav smjene vlade, pa tako i cjelokupne ustavne reforme se očituje i u „krađi" političkog narativa i inicijative. Naime, na promjene u sustavu su sve ove godine pozivali Putinovi civilni i politički oponenti. Sada je pak sustav sam preuzeo inicijativu, proces i kontrolu. Drugo što valja uočiti je da se kroz reformu nastoji vratiti smisao postojanja sustava. Dinamika i svježina, makar i bez velikog smisla vraća sjaj i samom Putinu, i sustavu. Opet ćemo ponoviti, Rusija nije autokracija i javno mišljenje te promjene u preferencijama i odabiru građana su za sustav većinom bitne. Reformama i tranzicijom sustav nastoji signalizirati društvu i zrelost, i otvorenost za dijalog i oprečna mišljenja, pa čak i otvorenost ka doziranom liberalizmu. Između redaka se čita sustavu nisu potrebni inputi izvana, sa Zapada; sustav je sposoban samostalno evoluirati.

Gledajući bliže, nitko od smijenjenih ljudi zapravo nije izbačen iz političkog života. Ministar obrazovanja Medinski, na primjer, dobio je mjesto predsjednikova pomoćnika. To je dosta visoka i utjecajna dužnost. Dmitrij Medvjedev dobio je mjesto zamjenika šefa Vijeća sigurnosti. To je pomalo neobično ali je znak da Putin vjeruje bivšem premijeru i želi ga zadržati blizu sebe, u kadrovskoj rezervi.

Budući da Putin vjerojatno shvaća da ne može zadržati prijašnju moć i utjecaj nakon isteka mandata te da se situacija može krenuti u nepovoljnom za njega smjeru ukoliko se možebitni (ipak, postoji takva mogućnost) nasljednici otmu kontroli, nastoji taktički kreirati pogodno i kontrolirano okruženje. Putina jako brine problem njegovog nasljeđa, sukcesije vanjske politike i nacionalnih interesa Rusije. Upravo je to osnovna točka nesporazuma između sustava i oporbe.

Sustav smatra da bi oporba u slučaju preuzimanja vlasti odmah izdala nacionalne interese i predala Rusiju u ruke Zapada, SAD-a te vratila Krim Ukrajini. Rusija je u zadnjih nekoliko godina našla svoju jaku i stabilnu poziciju u svijetu, u nekim segmentima globalno konstruktivnu pa će ta linija vjerojatno ostati prioritetna.

Stoga je jedna od predloženih mjera uvođenje kriterija za predsjedničke kandidate i visoke dužnosnike: da nemaju drugo državljanstvo, da nisu dugo boravili u nekoj stranoj zemlji i da su u Rusiji živjeli najmanje 25 godina. Mutno nedefinirano širenje ovlasti Dume izgleda kao podmigivanje liberalnom dijelu društva, no trenutno nema naznaka da bi to trebalo doista rezultirati kvalitetnijim parlamentarizmom. Vjerojatnije je posrijedi mjera koja zajedno sa pažljivom rotacijom kadrova, odnosno brigom da se nikoga ne ošteti, treba konsolidirati i ujediniti sljedeći saziv Dume oko Putina i motivirati zastupnike da ne donose nikakve radikalne odluke dok traje Putinov mandat.

Predloženo smanjenje predsjedničkih ovlasti također nije motivirano željom za demokratičnijim upravljanjem već cementiranjem svog nasljeđa. Kako smo rekli na početku, nakon Putina nema Putina.

Ruski predsjednik vjerojatno računa na veću homogenizaciju sustava kao garanciju stabilnosti. Jer, ako će mlađi naraštaji činovnika i parlamentaraca biti domoljubni i lojalni putinovom političkom vektoru, onda nema potrebe za velikim ovlastima a češća rotacija ne bi trebala izazivati smetnje.

Ipak, to su sve planovi bez pokrića. Situacija se može – i hoće se postepeno mijenjati kako prije izbora, tako i nakon njih. Ovako predstavljene, promjene ne vode ni ka autoritarizmu, ni ka parlamentarizmu. Ni prema doživotnoj vladavini Putina, ni prema njegovom odlasku. Djelomična mirovina -- kako je rekao glavni urednik Carnegie.ru Alexandar Baunov.

Za kraj, imajmo na umu da kozmetičke promjene mogu potaknuti prave promjene. Ako hinite da radite nešto dobro i ispravno, može se desiti da vam uđe u naviku. Fake it till you make it.

Tagovi: Vladimir Putin, Nursultan Nazarbajev, Kazahstan, Rusija, ruska vlada, Aleksandar Lukašenko, Dimitrij Medvjedev, Sergej Šojgu
PROČITAJ I OVO
Popuštanje inflacije probudilo optimiste
POZITIVNO LJETO
Popuštanje inflacije probudilo optimiste
KOLUMNA - Srpanjska inflacija u SAD-u bila je niža od prognozirane, a srpanjski indeks proizvođačkih cijena također je pozitivno iznenadio. Tržišta dionica reagirala su pozitivno.
Ovaj je sektor otporniji na usporavanje ili recesiju
INVESTICIJSKE PRILIKE
Ovaj je sektor otporniji na usporavanje ili recesiju
ANALIZA - U ovim vremenima mnogi se ulagači pitaju koji su sektori gospodarstva otporniji na usporavanje gospodarskog rasta ili čak recesiju.
Nekoliko važnih država iznimno ranjivo zbog jačanja dolara
POSLJEDICE
Nekoliko važnih država iznimno ranjivo zbog jačanja dolara
KOLUMNA - Otprilike polovica svjetske trgovine obavlja se u dolarima, a jak dolar, naravno, nije u interesu kompanija u Europi, Aziji, Australiji...
Online prijevare: Kako se tvrtke mogu zaštititi?
ZAŠTITA
Online prijevare: Kako se tvrtke mogu zaštititi?
KOLUMNA - U suvremenom načinu komuniciranja i poslovanja sve veći broj pojedinaca se susreće s različitim hakerskim pokušajima online prijevara.
Nafta i ostale sirovine na putu prema dolje
ROBNA TRŽIŠTA
Nafta i ostale sirovine na putu prema dolje
ANALIZA - Srećom, ne ostvaruje se scenarij Goldman Sachsa, gdje su u lipnju najavili da bi cijena nafte ovog ljeta mogla porasti i do 140 dolara.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE