Iako profesor Koprić na sadašnju situaciju upozorava već odavno, javni sektor, kako na lokalnoj, tako i na državnoj razini bio je odličan poligon za uhljebljivanje glasačkog korpusa, pripadnika stranačkih falangi te trgovinu izmišljenih nadzornih institucija da bi se osigurala (pre)vlast u Saboru.
U ovom trenutku kad se očekuje pad BDP-a od 9,4%, a skeptici to dižu i na 15%, kad bi javni dug mogao skočiti i na 83% BDP-a, krajnji je trenutak da se učine drastični rezovi u javnom sektoru te da se pokrene teritorijalni preustroj Hrvatske. Definitivno nemamo (niti smo ga ikad imali) novca da plaćamo toliko ''generala'' u tako maloj ''vojsci''. Sustav je pukao i tražit će ogromna zaduživanja na financijskom tržištu. Umjesto da novac bude uložen u razvoj poljoprivrede, malog i srednjeg poduzetništva, on i dalje sipi u ruke lokalnih podobnika koji održavaju stabilnost političkih stranaka.
Od stare Grčke zna se da je politika interes, a da države vode i njima upravljaju ''moćnici'' koji ni sladoled ne bi znali prodati usred ljeta. Teritorijalni preustroj za neke bi bio bolan no činjenica je da više, nakon ove najveće globalne krize, nema sigurnog posla pa ni u javnom sektoru. Ovakav način administrativnog opterećenja vodi nas u totalni kolaps. S druge strane, kad i ako krene preustroj, postavlja se pitanje ''mjerila'' po kojem će se dijeliti otkazi i vrednovati radnička vrijednost.
Krenimo od izmišljenih radnih mjesta, njih je najlakše otkriti i ukinuti.
Pozivanje na transparentnost i ''imat ćemo razgovor na tu temu u Vladi'' sad postaju pukom obmanom. Koronavirus je tu. Čak petnaest tisuća novih nezaposlenih osvanulo je na Zavodu za zapošljavanje u tek nešto više od mjesec danaa. Radnici iz realnog sektora koji su za male plaće osiguravali ugodan život bahatim političarima.
Sindikati prosvjeduju u virtuali. Dok se uspjeh prosvjeda očituje po broju lajkova i komentarima ispod objava sindikalnih vođa, dotle se odvija prava drama u realnom sektoru, koji iscrpljen virusom, mjerama i vampirizmu države odustaje od borbe i zatvara radna mjesta odlazeći na burzu. Država, i dalje ostaje gluha. Važnije je očuvati socijalni mir prividnom ravnotežom između realnog i javnog sektora. Samo dokle i pod koju cijenu? Kad ''rat'' krene, od tolikih generala ne vidjesmo vojsku.
Na 1. svibnja, sretan nam svima Praznik jada.
