Ionako smo odgledali mnogobrojne lige bez ikakvih emocija, uz kulise ispunjene kartonskim likovima navijača i zvučnu podlogu navijanja s razglasa. Baca malo na posljednje prijateljske tekme Juge u Zagrebu. Iako proizvođači piva, grickalica, prodavači televizora, ugostitelji pokušavaju dignuti euforiju, Hrvatskoj nikakva pomagala ne bi mogla pomoći da pokaže veći interes od onog ''bum gledal, no sve ti je to piš mi vrit''. Nažalost, u stvarnosti koja je ograničena dosegom maski i QR putovnicama, kad privatnici drže gaće na štapu, a vlada sve svoje nade polaže u turizam i prolazak repke u četvrtfinale, prosječan navijač ne vidi ništa više od prezentirane apatije u ružičastom.
Doduše, sad bi se svi trebali ''skockati'', uzeti zastave u ruke i krenuti na barikade ispred strogo kontroliranih navijačkih punktova. Što bi se reklo u duhu Stožera: Za dobar provod koristite zaštitu i budite odgovorni. Naravno da su nade vladajućih uprte u Europsko prvenstvo. Što će duže Hrvatska broditi turnirom u kojem igra pola Europe, to će manje biti pozornosti na klapu Hedonist s Markova trga.
Ekipa će dobiti potrebno vrijeme da si može procijeniti uspješnost sezone te može li nastaviti s neradom i dalje. No, oni rade. Ruše norme ko nekoć Alija Sirotanović. Produktivnost je bitna, a ne prihod. U trenutku totalnog socijalnog raslojavanja, vlada će računati na opće ujedinjenje pod šifrom: Navijači. Samo što nogometni uspjesi nisu konstanta.
Za ponavljanje uspjeha Vatrenih iz '98. trebalo je dvadeset godina. Neminovna smjena generacije, zapostavljanje domaćih talenata nauštrb ispodprosječnih stranaca koji nisu doprinijeli nikakvom boljitku klubova već ih financijski uništili. Sve to odrazit će se i na uspješnost reprezentacije. Prijateljske utakmice i nisu neko mjerilo. Dečki se još uigravaju, no trebat će puno više od želje za ponavljanjem ''Rusije''.
Pred uspjeh na ''Ruskom frontu'' bili smo malodušni upravo zbog te beskrvne igre reprezentacije. Nismo očekivali puno, a dobili smo sve. Nikad više ugrađenih stentova. Možda nas i ovog puta iznenade i obraduju. I ako se to dogodi, spustit će se zavjesa na sve probleme koje više nitko od ''odgovornih'' ili ne rješava ili ih ne zna riješiti. Dobit ćemo ''kruha i igara'', pivu, čips, roštilj i amneziju na sve financijske nedaće.
Taman dok se plavi Jadran ne ''zatalasa''. A onda, malo odmora, plivanje, fotke Tarzana u kupaćim gaćicama, i najava nekog novog vala, neke nove ugroze uz koju će mnogi na bubanj, dok će se ''odgovorni'' međusobno odmjeravati tko je bolje potamnio, a tko je skroz izgorio u oporbi. ''Osam slova, Hrvatska!''
