Ali, da obitelj može biti i zločinačka organizacija u toj mjeri kao što smo gledali u filmovima o talijanskoj mafiji, malo je tko očekivao u Hrvatskoj. Najnoviji uradak Državnog odvjetništva i policije koji je rezultirao uhićenjem 13 osoba, barem meni, zvuči malo nestvarno. Da je riječ o scenariju za neku od sapunica, lakše bi povjerovao.
A kod nas to izgleda ovako. Poveznica je stečaj, česta hrvatska gospodarska situacija koja se pokazala kao jamstvo uspjeha. I tako u pritvoru se nađoše sudac (i njegova supruga, sin, brat, nećak i šogor), njegova stručna suradnica (i njeni suprug, brat i majka), stečajni upravitelj (i njegov sin) te još jedna osoba koja očito nije stigla uključiti svoju obitelj. U kaznenoj prijavi piše da su zamračili oko 30 milijuna kuna. Netko je malo povirio i u njihovo imovinsko stanje, ima tu kuća, stanova, zemljišta, a bogami i zavidnih ušteđevina.
Koja je to bila bahatost i bezobrazluk da, na očigled okolice u kojoj su živjeli, obitelji pretvore u zločinačke organizacije i udruže ih u jednu krovnu, međuobiteljsku zločinačku organizaciju. I gdje se lešinarilo? Na strvinama poduzeća koja su ili njihove gazde ili splet tržišnih okolnosti bacili na koljena. Nije da nisu bili stručnjaci. Iz ništa su ilegalno izvukli milijune i milijune, a usput i legalno kroz baš ne male plaće i nagrade (kako se skromno zovu enormno visoka primanja stečajnih upravitelja) još poneki milijun.
Istraga spominje tek dva poduzeća ali se sjećam napisa koji su kazivali da pojedini stečajni upravitelji u istom trenutku upravljaju stečajevima desetina poduzeća. Nažalost i životima stotina radnika. Ima poduzeća čiji stečajevi traju i desetak godina. Nagrade kaplju, bolje reći teku, ono sa strane se prelijeva a radnici se snalaze.
Zamišljam detalje scenarija te kriminalne sapunice. Sudac zove stručnu suradnicu da mu spoji suprugu i usput provjeri koliko se na njoj vodi poduzeća. Odmah joj kaže da, ako nema prostora kod supruge, vidi listu poduzeća kod sina. Suradnica otvara porodično stablo poduzeća ali uz sučevo vadi i svoje. Kaže da kod njegove supruge i sina ima još malo prostora ali je situacija bolja kod njegovog brata, nećaka i šogora. Tješi suca dok raspoređuje teško stečenu lovu kako ima rezervnog prostora u njenom obiteljskom holdingu, poduzećima supruga, brata pa čak i majke. Napominje mu da ne zaboravi i stečajni par oca i sina. A trinaesta uhićena osoba bez igdje ikoga, neka mi oprosti, pojavila se kao trinaesto prase.
I na kraju najveći šok, sve to trajalo je od 2009. godine da bi se otkrilo tek nakon jedanaest godina vrijednog rada članova tri obitelji. Moguće, kako to kod nas često biva, da su se nekom zamjerili trudeći se da plijen ostane samo u krugu njihove tri obitelji.
P.S. Ako imate dovoljno jak želudac pročitajte na stranicama Ministarstva financija što je bio cilj uvođenja OIB-a. Iz te četiri stranice teksta izdvajam samo jednu rečenicu „ da će OIB omogućiti sustavnu borbu protiv korupcije usporedbom trenutačnog stjecanja imovine te postojećih opravdanih izvora sredstava za njezino stjecanje“. Koliko li samo onih koji su pisali i donijeli ovaj zakon udara glavom u zid Remetinca što su u tome sudjelovali? Vrlo malo jer se taj zakon, kao i mnogi, ne provodi.
