Pojas i put: Kineska vlada suočena s mnoštvom zahtjeva za oprost dugova

S tisućama infrastrukturnih i razvojnih projekata u više od 70 zemalja, jasno je kako će kineska inicijativa „Pojas i put“ postati projekt po kojemu će ga se pamtiti, jer već sada pokriva 65 posto svjetske populacije i gotovo polovicu globalnog bruto domaćeg proizvoda. Početkom siječnja ove godine, čak 2951 projekt se povezuje s inicijativom, u ukupnoj vrijednosti 3.87 bilijuna USD.

Dugoročni cilj kineskog vodstva jest, za kineska dobra i tehnologiju, razviti nova tržišta diljem Azije, Afrike i Europe, od kojih su mnoga tek zemlje u razvoju koji nemaju financijska sredstva za samostalni gospodarski razvoj. Kina će se pozicionirati u izvorište svih ekonomskih kopnenih koridora koji će preko Rusije ili Bliskog istoka ići prema Europi, te povezati sve pomorske putove i morske luke od Kine i jugoistočne Azije, do istočne Afrike i Europe, u projektu koji će završiti 2049. godine, na stogodišnjicu NR Kine.

S obzirom na globalnu važnost inicijative, mnogi su Kini prigovarali na nedostatak proceduralne i informacijske transparentnosti vezanih za „Pojas i put“. I doista, kriteriji za odabir projekata koji će potpasti pod inicijativu nikada nisu bili formalno definirani, tek općenito propagandno reklamirani. Obično im je prethodio, javni ili tajni, dogovor bilateralnog karaktera koji je zaključen potpisom Memoranduma o razumijevanju, obično za infrastrukturni projekt kojemu je time omogućen pristup financiranju od strane kineske državne banke ili specijaliziranog fonda, a često je uključivao i kineske izvođače radova te dobavljače materijala.

I dok su bogate zemlje geostrateški analizirale Pojas i put, najčešće kritizirajući pojačavanje kineskog utjecaja u Africi i Europi, zemlje u razvoju su dobile priliku da zaobiđu visoke kriterije i komplicirane procedure Svjetske banke ili Međunarodnog monetarnog fonda, te mnogo jednostavnije osiguraju financijska sredstva za infrastrukturne projekte u svojim zemljama. O tome koliko su zemlje u razvoju sudjelovale u inicijativi, svjedoči podatak njemačkog Kielskog instituta za svjetsku ekonomiju koji je istražio kako je prosječni dug zemalja u razvoju prema Kini u 2015. godini iznosio 1 posto njihovog BDP-a, dok se tri godine kasnije taj isti dug podigao na čak 15 posto.

Međunarodni mega projekti financirani kineskim sredstvima su postali realnost, a navest ćemo samo nekoliko primjera. Izgradnja moderne željezničke mreže od južne Kine, preko Laosa, Tajlanda, Malezije do Singapura. Razvoj kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora koji uključuje željezničku mrežu od zapadne Kine do obala Arapskog mora, izgradnju morske i zračne luke u gradu Gwadar, te više elektroenergetskih projekata i specijalnih ekonomskih zona u 200-milijunskom Pakistanu. U Africi, stotine infrastrukturnih projekata poput novih industrijskih zona, morskih luka i željezničkih mreža, kao primjerice u Etiopiji, Keniji i Nigeriji. A u Europi, nama najpoznatije preuzimanje i razvoj grčke luke Pirej, te izgradnja željezničke mreže preko Makedonije, Srbije i Mađarske, prema Budimpešti.

Pojedine zemlje su pametno iskoristile Pojas i put, poput Rusije koja trenutno drži ključnu teretnu željezničku trasu od Kine do Europe te strateški razvija energetsku suradnju s Kinom, ili pak Vijetnam, Tajland, Brazil, Italija, Egipat, Indonezija i Bangladeš, koji su proteklih godina uspjeli najviše podignuti trgovinsku suradnju s Kinom.

Ipak, pojedine države su potpuno krivo procijenile financijsku isplativost infrastrukturnih projekata koje su izgradile pod inicijativom. 2017. godine otplata duga Šri Lanke prema Kini je toliko otežala da je, u zamjenu za dug, pristala dati 70 posto luke Hambantota kineskoj kompaniji China Merchants Ports u 99-godišnji zakup. Prema pisanju Centra za globalni razvoj, na sličnom putu su i Djibouti, Kirgistan, Laos, Maldivi, Mongolija, Crna Gora, Pakistan i Tadžikistan, kojima dug u ime kineske inicijative prelazi 50 posto njihovog godišnjeg BDP-a.

Da ni kineski predsjednik nije zadovoljan financijskim razvojem inicijative Pojas i put, vidjelo se prošle godine kada je obećao reformu inicijative, s uvođenjem veće financijske transparentnosti, praćenjem međunarodnih smjernica o javnoj nabavi, ali i oštrijoj kontroli pri izboru projekata i njihovoj dugoročnoj financijskoj isplativosti. Kina je najavila oštrije kriterije pri izboru projekata za financiranje, ali i istaknula da u budućnosti države ne traže stopostotno inicijalno financiranje s kineske stane.

S pandemijom koronavirusa koji je krenuo baš iz Kine, mnoge zemlje su ugledale priliku da u trenutku globalnog ekonomskog zastoja pristojno s Kinom „porazgovaraju“ o oprostu dijela duga koje imaju prema najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu. Dijalog je pokrenuo Pakistan, jedan od najbližih kineskih saveznika, koji s Kinom raspravlja o oprostu plaćanja 30 milijardi USD duga. Kina bi navodno bila spremna o istome raspraviti i s Kambodžom, Laosom i Šri Lankom.

Ali najveći broj zahtjeva Kini za odgodama i otpis dugova mogao bi stići iz Afrike. Kina se proteklih godina odlično snalazila među korumpiranim afričkim državnicima, te se kineski utjecaj u Africi u proteklih desetak godina toliko povećao da je Kina postala uvjerljivo najveći vjerovnik među afričkim državama, u iznosima koji su se samo povećavali s projektima pod inicijativom Pojas i put. Angola, Zambia, Sudan i Kongo (Brazzaville) prve stoje u redu sa upitima za otpis, odgodu, restrukturiranje ili zamjenu duga (po uzoru na Šri Lanku). Već krajem ožujka su afričke zemlje ujedinjeno tražile otpis 100 milijardi USD duga prema grupaciji G20, a prema podacima američkog Johns Hopkins University School of Advanced International Studies, ukupni dug 49 afričkih zemalja prema Kini bi mogao iznositi najmanje 143 milijarde USD.

Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova je već poslalo signale dobre volje da s afričkim zemljama razgovara o njihovom dugu prema Kini. I proteklih je godina Kina već opraštala dug pojedinim državama: Kamerunu je 2019. godine oprostila 78 milijuna USD duga, Sudanu 2018. godine 160 milijuna USD, a Kongu je restrukturirala dug koji je omogućio državi sredstva Međunarodnog monetarnog fonda u iznosu 449 milijuna USD. Problem je samo što su s ovogodišnjom pandemijom i zatraženi iznosi za otpis - mnogostruko narasli.

I dok Kina aktivno, u međunarodnoj zajednici traži rješenje i za ove probleme, inicijativa Pojas i put ne izgleda da će stati. S pametnom selekcijom strateških projekata za državu, kvalitetnom pripremom i izborom profitabilnih projekata, sve države koje se nalaze na modernoj inačici Puta svile mogu u Kini gledati kao na prosperitetnog partnera za razvoj i izgradnju svojih strateških infrastrukturnih projekata. I za pametne, ta suradnja nipošto ne mora rezultirati afričkim scenarijima.

* bila je ovo priča o drugom od tri najveća kineska projekta za globalnu popularnost i dominaciju; o posljednjem čitajte u narednoj kolumni: Kina – bratstvo i bogatstvo.