U takvim okolnostima vrlo je malo prostora za ublažavanje negativnih učinaka prekomjernog zaduživanja na javne financije i šire javno dobro kroz visok gospodarski rast, budući da su proizvodni kapaciteti već gotovo u potpunosti iskorišteni. Stoga će teret stabilizacije javnih financija sve više počivati na kombinaciji kamatnih stopa, fiskalne politike i povjerenja financijskog tržišta, što bi na kraju moglo početi slabiti.
Američke Federalne rezerve (Fed) nedavno su, kako se i očekivalo, prvi put ove godine smanjile kamatne stope za 25 baznih bodova. To je bio dugo očekivani korak, ali istovremeno i prilično oprezan, budući da inflacija u SAD-u i dalje ostaje na 2,9 posto. Ipak, sve je jasnije da dugoročni cilj inflacije više neće biti dva posto, kako smo navikli posljednjih desetljeća, već bliže tri posto. Za to postoji nekoliko razloga, uključujući pritisak američke administracije koja želi niže troškove financiranja i veće poticaje za domaću proizvodnju, visoku razinu javnog duga koju je teško kontrolirati i industrijsko-tehnološku utrku s Kinom koja zahtijeva kontinuirano ulaganje u istraživanje, razvoj, obranu i proizvodne kapacitete.
Tržišta su pozitivno primila odluku Feda. Wall Street je dosegao nove rekorde, a investitori su povećali očekivanja za jeftinije financiranje i veću atraktivnost dionica. S druge strane, olakšanje na tržištima obveznica zasad ostaje ograničeno. Prinosi dugoročnih obveznica donekle su pali, a najviše kod američkih 30-godišnjih obveznica, gdje su od početka rujna pali za oko 30 baznih bodova, vrativši ih na razine s kraja proljeća. Ali to ne znači da su fiskalni izazovi čudesno nestali. Pritisak na javne financije ostaje, dugovi su visoki, a državni prihodi ograničeni.
SAD ima najveći deficit i najveći apsolutni dug, ali ga od ozbiljnijeg šoka štiti takozvana dolarska privilegija. Neće nedostajati potražnje za američkim obveznicama, budući da je dolar i dalje središnja svjetska rezervna valuta i sigurno utočište u vremenima neizvjesnosti. Moderna pojava stabilnih kovanica, koje su gotovo u potpunosti denominirane u dolarima, produžuje i produbljuje ovu "privilegiju dolara". To je digitalni akcelerator potražnje za američkim obveznicama, pravi "genijalni čin" američkog financijskog sustava. Velika Britanija i Francuska su puno ranjivije, gdje se kombinacija visokih deficita i političke nestabilnosti odražava u većem nepovjerenju investitora. Kapital je trenutno još uvijek dostupan i nema manjka globalne likvidnosti, ali povijest neuspješnih programa štednje nakon financijske krize pokazuje da nijedna vlada danas nije spremna pribjeći ozbiljnim mjerama štednje.
To povećava rizik da će zemlje prije ili kasnije biti prisiljene na teže i mnogo bolnije prilagodbe, ne po vlastitom izboru, već zato što ih financijska tržišta na to prisiljavaju. To će zahtijevati odlučnost, ali situacija će biti puno teža nego danas. Kamatne stope vjerojatno će biti više, a bit će manje prostora za politički kompromis. Pitanje tada više neće biti isplati li se poduzimati nepopularne mjere, već koja će politička opcija biti spremna podnijeti visoku cijenu i tko će morati preuzeti odgovornost za teške odluke.
