Privid zlatne turističke rapsodije ne odražava pravo stanje gospodarstva. Trenutna posjećenost gostiju na Jadranu, prst su na rupi potpalublja čiji kapetan broda hrli u nerealnost Bermudskog trokuta svojih obećanja. Prema sadašnjim projekcijama analitičara, kad ujesen stanu Vladine mjere i ''dio sezonskih radnika se vrati na Zavod za zapošljavanje moguće je očekivati snažan rast nezaposlenosti i pad zaposlenosti.
Zrcalit će to sliku snažnog pada gospodarske aktivnosti, a osobito kod mikro i malih poduzetnika koji su i sada najveći korisnici Vladinih potpora za zapošljavanje.'' – crni je scenarij koji nam se predviđa. Uljuljkali smo se u trenutnu likvidnost ne osluškujući briselsku baladu o jeseni. Posustalo gospodarstvo i inertna država jednostavno ne prihvaćaju ''novonormalno'' ali u svjetskim okvirima ekonomije. Rasprave o učinkovitosti maski te o broju ljudi na koncertima ili svadbama bit će nam najmanji problem kad ujesen stvarnost oplahne crnilom našu praznu blagajnu. Izbori su prošli i imat ćemo ''stabilnu'' vladu unutar društvene nestabilnosti. Optimizam na staklenim nogama zamijenit će pesimizam kojim će odisati realni sektor od kojeg će se očekivati čudo kojim bi se vuklo javni sektor.
Ukoliko država ne preuzme rizik rasterećenja mikro i malih poduzetnika stimulirajući ih na rad, a ne na ključ u bravu, možemo očekivati kolaps i uspješan upis novih članova u HZZ. Posudbe i spašavanje rastrošnih država od štednih članica EU neće biti. Ukoliko se i zadužimo na financijskom tržištu, to će minimalno pokrivati potrebe nužnog funkcioniranja države. Možda je ovo najbolji trenutak za prijelaz administrativne države iz 19. stoljeća u 21. Rastrošni već 150 godina konačno smo dotaknuli gornju granicu likvidne tolerancije. Vlada, ukoliko uopće ima viziju i znanja, treba dovući strane investitore u Hrvatsku, optimizirati namete, rasteretiti plaće i poticati domaće start up projekte.
Što je s poljoprivredom? Zar da sadimo krumpir u teglicama na balkonu?
Sabor će raditi u ljeto. Svi pokušavamo zaraditi i preživjeti do te famozne 2022. Koliko ćemo ekonomskih žrtava imati do tada? Ne zaboravimo da smo zemlja orijentirana na turizam. Sraz elitnog turizma i niskobudžetnog dovelo nas je u ''hvala Bogu da imamo nekog'' realnost.
Hrvatska nije više u situaciji birati. Želimo li se prilagoditi novom trendu morat ćemo raditi kompromis u oba smjera. Imati elitnu ponudu i onu ispod stvarne cijene te uslužnu ponudu od smještaja, ugostiteljskog sektora do trgovina i zabave koju će si moći priuštiti i jedni i drugi. Nažalost, svaki euro nam je važan i jednakog je sjaja. Ne zato da bismo osigurali plaće gramzivim političarima već da bi osigurali vlastitu egzistenciju. ''Gdje sam ja tu'' biznis, od lokalne do visoke politike može nas koštati toga da iz mračne jeseni uđemo u gladnu zimu, a tad bi moglo biti svega, uistinu svega što ni mi ni oni ''gore'' ne bi htjeli da se dogodi.