Zapanjen izvještajima da se mnogi ljudi, uključujući medicinsko osoblje pa i liječnike, nisu voljni cijepiti, Söder je počeo rušiti tabu i pravilo koje od početka zaraze važi za političku klasu u Njemačkoj: nema prisiljavanja - cijepljenje je dobrovoljno.
Za to postoje dobri razlozi: Ograničenja izazvana pandemijom, smanjenje kontakata, zatvaranje barova, restorana i škola su bile i ostale intervencije koje zadiru u najelementarnija građanska prava. Nije čudo što su mnogi ljudi brzo osjetili da više ne mogu upravljati svojim vlastitim životom i da nemaju utjecaja na neke najvažnije odluke. A pitanje želite li se cijepiti ili ne, vrlo je osobno pitanje.
Zahtjevi za ciijepljenjem nisu nešto što je nepoznato u njemačkom društvu. Stariji od nas sjetit će se cjepiva protiv dječje paralize, koja su nekada postojala; u DDR-u su cijepljenja protiv zaraznih bolesti bile uobičajene. Tek u jesen 2019., neposredno prije pandemije korone, Bundestag je odlučio da se djeca i osoblje dnevnih boravaka i škola moraju cijepiti protiv ospica. Savezni ustavni sud uvijek je odbijao temeljne prigovore protiv cijepljenja. Obvezno cijepljenje bi se zakonski i sada sa sigurnošću moglo provesti.
Ali u trenutnoj pandemiji svakim danom postaje sve jasnije koliko virus određuje našu svakodnevicu. Ako političari nemaju razumijevanja za relativno malu spremnost za cijepljenje, koja postoji kod jednog dijela medicinskog osoblja i liječnika, onda je preporučljivo pažljivo saslušati te ljude prije nego se zamahne štapom i donesu odluke o obveznom cijepljenju. Mnogi zaposleni u zdravstvu, klinikama i staračkim domovima su, nakon gotovo godinu dana izvanrednog stanja, na rubu snaga.
U životima i svakodnevici ljudi koje su s balkona u proljeće 2020. godine slavili kao heroje, malo se toga promijenilo - kako u pogledu plaće, tako i u pogledu opterećenosti. Mnogi od njih skeptični su prema činjenici da su se cjepiva protiv korone razvijala rekordnom brzinom, a iritira ih i spori početak kampanje cijepljenja. Samo mali broj njih su ideološki protivnici cijepljenja. Pored toga, među stručnjacima je i dalje kontroverzno pitanje mogu li ljudi, koji su već cijepljeni, i dalje prenositi virus. Međutim, bavarski premijer Söder je svoj zahtjev za obveznim cijepljenjem opravdao prije svega namjerom da se zaštite stariji pacijenti, posebno oni koji borave u staračkim domovima.
Inicijativa bavarskog premijera zato prije pokazuje paniku koja se širi među odgovornim političarima na saveznoj i pokrajinskoj razini. Broj infekcija je alarmantno visok. Polovični, lagani lockdown u Njemačkoj, uveden početkom studenoga prošle godine, skoro da nije imao rezultata. Sada vrijede stroža ograničenja, iako ona nisu ni približno stroga kao mjere koje su u međuvremenu morale poduzeti Španjolska ili Francuska. Uz to, još tjednima neće biti dostupno dovoljno cjepiva.
Međutim, centralni element borbe protiv pandemije ostaje razumijevanje ljudi za uvođenje strogih mjera i ograničenja. Policija nije u stanju kontrolirati nova, stroža pravila i smanjenje kontakata, jer nema dovoljno osoblja. Političari se moraju uzdati u ljude koji će se dobrovoljno pridržavati mjera. Premijer Bavarske Söder izabrao je loš trenutak za glasna razmišljanja o uvođenju obveznog cijepljenja.
Deutsche Welle
