RCEP je pobjeda multilateralizma i dokaz da Azija može biti predvodnica

Potpisivanje Sveobuhvatnog regionalnog ekonomskog partnerstva (RCEP) odjeknulo je glasno. S obzirom na značaj, zasluženo. RCEP je trenutno najveći trgovinski sporazum na svijetu! Najveći je trgovinski sporazum koji je zaživio u regiji Azije. Obuhvaća 30 posto svjetske ekonomije, 30 posto svjetskog stanovništva, 29 posto svjetskog BDP-a, te se odnosi na 2.2 milijarde potrošača.

Ali, put prema realizaciji nije bio nimalo jednostavan. To je očekivano s obzirom na regiju u kojoj je nastao, u regiji koju su jednom nazvali Balkanom Azije zbog fragmentiranosti nacija. Idejni project RCEP-a započeo je 2012. godine i pregovori su vođeni već sedam godina. Napredak je bio spor u početku, ali nakon propasti Transpacifičkog trgovinskog sporazuma (TTP) i negativnog trenda protekcionizma diljem svijeta, države ASEAN-a bile su motivirane za promociju slobodne trgovine. Iako su pregovori trajali gotovo jedno desetljeće, to nije ništa neuobičajeno.

RCEP je potpisalo 15 država – deset članica Saveza država jugoistočne Azije (ASEAN), poput Malezije, Tajlanda, Vijetnama, Laosa, Kambodže, Mjanmara, Bruneja, Singapura, Filipina, Indonezije, te Australija, Novi Zeland, Kina, Japan i Južna Koreja.

Iako se čini kako je problem RCEP-a taj što obuhvaća petnaest raznolikih država u različitim fazama razvoja, sporazum je trijumf trgovinske diplomacije. RCEP će smanjiti troškove i vrijeme za izvoz proizvoda u države potpisnica sporazuma, bez posebnih ispunjavanja zahtjeva za svaku državu. Uz to, obuhvaća pitanje intelektualnog vlasništva i zaštite investitora koji na tim tržištima žele zaštititi svoju investiciju, dok ne zadire u zaštitu okoliša i prava radnika. Prema izračunima ekonomista, RCEP će eliminirati preko 90 posto carina na uvoz između država potpisnica u roku od dvadeset godina od stupanja na snagu.

RCEP će službeno stupiti na snagu kad ga ratificira najmanje šest država ASEAN-a i tri države koje nisu članice ASEAN-a. Potpisivanje sporazuma uslijedilo je dok se regionalne i svjetske ekonomije suočavaju s posljedicama pandemije Covid-19. I, kako je ekonomski pad očit u svim državama regije, potpisnici sporazuma izrazili su nadu kako će RCEP igrati ključnu ulogu u dugoročnom oporavku i prosperitetu Azije.

Šest je glavnih aktera na koje će se najviše odraziti RCEP: NR Kina, ASEAN, Japan i Južna Koreja, Australija, SAD i Indija.

Mnogi će se složiti kako je NR Kina u središtu RCEP-a. To je činjenica. Kao najveća ekonomija regije privući će ostale zemlje ponajprije zbog svoje snage i veličine. Ali, važno je i napomenuti kako je trenutni trend potpisivanje sporazuma na liniji Azija-Azija. Ovaj sporazum samo je nastavak smanjenja carina zbog povećanog uvoza iz država ASEAN-a, koji je uzrokovan trgovinskim ratom sa SAD-om i projektom Inicijative Pojas i put. Za NR Kinu to je komplementarno s novom ekonomskom strategijom Xi Jinpinga ‘dualna cirkulacija’, strategija koja stimulira veću internu potrošnju, te istodobno privlači strane investicije.

Međutim, najveće zasluge za potpisivanje multilateralnog ugovora s NR Kinom koja je poznata po preferenciji potpisivanja bilateralnih ugovora, ima ASEAN. Treba naglasiti kako je ASEAN, kao peti najveći ekonomski blok na svijetu, započeo i na kraju oživotvorio inicijativu RCEP-a. Inicijativa RCEP-a nije izvorno kineska, već od strane ASEAN-a! Vještina diplomacije bila je potrebna za ovakav podvig. Pogotovo kad stavite situaciju u kontekst globalne utrke između SAD-a i NR Kine, države ASEAN-a mogle su lako biti podijeljene na pro-kineske i pro-američke. Međutim, kultura Jugoistočne Azije koja izbjegava konflikt i teži pragmatizmu, na kraju je odnijela pobjedu. ASEAN je odustao od perfekcionizma, ako se svi sudionici ne žele pridružiti, nastavlja se s ostalima.

Istočna Azija, odnosno Japan i Južna Koreja također su veliki dobitnici ovog sporazuma. Trenutno, trgovinska razmjena između NR Kine, Japana i Južne Koreje iznosi 4.5 bilijuna dolara! Na primjeru odnosa Japana i NR Kine, potpisivanjem RCEP-a, carine između dvije zemlje bit će eliminirate u 86 posto slučajeva (u usporedbi s dosadašnjih osam posto). S druge strane, Južna Koreja profitirat će uvelike ulaskom na tržišta ekonomija u razvoju za svoje visokotehnološke proizvode. Ipak, mnogo važnije je kako RCEP slovi za prvi sporazum o slobodnoj trgovini u povijesti između Kine, Japana i Južne Koreje (prve, druge i četvrte najveće azijske ekonomije)!

Australiji RCEP dolazi u trenutku trgovinskih trzavica s NR Kinom, ali i činjenicom da imaju veću robnu razmjenu sa državama ASEAN-a nego s dugoročnim strateškim partnerom - SAD-om. Dakako, SAD je prokockao svoju priliku izlaskom iz Transpacifičkog trgovinskog sporazuma (TTP) 2017. godine dolaskom Donalda Trumpa za predsjednika. Jasna je poruka koju šalje RCEP sporazum. Pogrešno je lavirati prema protekcionističkim politikama. Povijest je još jednom pokazala kako tarife i carine nikad ne djeluju, već samo štete državama koje ih implementiraju.

Na istom tragu je i Indija, koja je prvotno bila uključena u RCEP. Međutim, zbog protekcionističkih težnji, zaštiti domaćih proizvođača (tekstil i poljoprivreda označeni su kao ranjive industrije) i pritiska javnosti, Indija je izašla iz RCEP-a. Ipak, druga najmnogoljudnija zemlja svijeta i dalje ima otvorena vrata ulaska u RCEP u budućnosti. Iako je bojazan od ulaska jeftinih proizvoda iz ostatka regije u Indiju sasvim opravdana, dugoročno će kreacija RCEP-a biti od velike koristi Indiji. Jer, nacionalne strategije Indije ('Look East' i 'Act East') ostat će samo slova na papiru bez interakcije s RCEP državama.

Zaključenje ovog masivnog trgovinskog sporazuma koji obuhvaća gotovo sve velike azijske sile, šalje snažnu poruku. Osim liberalizacije tržišta, poruka koja se šalje svijetu glasi – Azija je spremna preuzeti vodeću ulogu u oblikovanju svjetske trgovine. I, u doba velike geopolitičke napetosti, RCEP predstavlja optimizam za ideju multilateralizma.