Čovjek se trudi, no ljudi bi se i bez njega kladili u kladionicama, kao što bi ih i gađali Molotovljevim koktelom negdje u Bosni. Nedavno uhićenje svjetski poznatog nogometaša zbog lažne putovnice po ulasku u Paragvaj, gdje je s bratom htio promovirati svoju knjigu ''Genijalac života'', skrenulo je mnogima pozornost na posljedice brzog stjecanja bogatstva i još brže propasti.
I nije Ronaldinho jedini genijalac čiji je bogomdani talent zasjenila tama rasipnosti. Mnogi uspješni sportaši ponikli iz blata siromaštva uzletjeli bi na krilima novopečenog bogatstva. Zlurada židovska poslovica: ''Dao Bog da imao, pa nemao'' često je pratila slavu i novac. Tu bol propasti osjetili su i boksači, igrači američkog nogometa, košarkaši, pjevači. Neki bi se po nekoliko puta uzdigli iz bankrota i već koju godinu poslije propali. Nažalost, čim netko posjeduje veliki novac, okruže ga opskurni likovi koji posluju s podzemljem. Mnogi požele još veće bogatstvo te ulete grlom u jagode ulažući svoje imetke u sumnjive građevinske poslove.
Slično se dogodilo i poznatom Brazilcu za kojeg se pretpostavlja da mafiji duguje 2,5 milijuna dolara. Uz to, odbija srušiti bespravnu grdosiju od mosta zbog koje plaća velike kazne nakon kojih je s 90 milijuna dolara procijenjenog bogatstva spao na šest dolara. Rastrošnost, kocka, klađenje, droga, alkohol bili su sudbonosni za mnoge skorojeviće koji bi ubrzo, a Ronaldinhu je trebalo tek pet godina, ostali prerezanih kreditnih kartica. Sjetimo se i nesretnog NBA košarkaša Allena Iversona kojeg su snimili kako pijan klatari ulicom proseći za hamburger.
Ovaj sindrom brze sreće poznat je i kod brojnih osvajača lutrijskih zamamnih milijuna. Poput djeteta koje sav džeparac spiska na kompjuterske igrice, tako i kod ''sretnika'' dolazi do kompulzivnog trošenja, zgrtanja željenih ''igračaka'' no i brzog zasićenja i depresije. Ponekad izbor ''lošeg'' knjigovođe'', računovođe koji uloži tuđi novac u neki glupi posao dovede do bankrota. Neki nakon toga propadnu, a neki otresu prašinu i iskoriste posljednji sjaj svog zvjezdanog statusa da bi osigurali sebi i obitelji miran zalazak k povratku u anonimnost.
Neki prodaju šampone, neki pivo, neki roštilje, Ronaldinho reklamira kladionice no i odaziva se na dobrotvorne priredbe. Slava je prolazna i rijetki opstaju odoljeti ruzini zaborava. Onaj tko se ne može pomiriti s tom činjenicom osuđen je na depresiju i autodestrukciju. Srećom, život uvijek nosi nove izazove, izbore, rješenja, te mogućnosti za ostvarenja u mnogim drugim područjima. Sportska karijera je brza, eksplozivna, iscrpljujuća i kratka. Brzo utihne pljesak i divljenje.
U sportu je sve važnija pojava sportske psihologije koja bi se, osim motivacijom za postizanjem vrhunskih rezultata, trebala baviti i problemom ''bogatog djeteta'', kocke, alkohola, noćarenja te, naposljetku, i egzistencijalnog vakuuma nakon iznenadnog ili očekivanog kraja karijere. Sportaš, kao i svatko drugi, može osvijestiti svoje mogućnosti, vrijednosti i izbor da se ostvari kao uspješna osoba i nakon karijere jer uspjeh nije samo novac već i društvena korisnost kroz humanitarno, volontersko djelovanje ili pak investiranje svog novca u poslove lišene intervencije podzemlja.
Pomalo utopistički zvuči, al' eto, iako smo i u nas bilježili sportaše propale zbog kocke ili lošeg ulaganja, većina njih je nastavila život neokrznute sudbine pronašavši se u poslu komentatora, ugostitelja, trenera ili su odlučili investirati svoje novo vrijeme u znanje i dodatnu edukaciju. Uostalom, postoji ona biblijska: ''U dobru se ne uzvisi, u zlu se ne ponizi.''
Vrijeme je da i Ronaldinho napokon pronađe - sebe.
