Postoje čuda, no čini se da bi mi Hrvati radije da nam se ukaže nekoliko milijuna gostiju nego sama Gospa o Velu Gospu. Davitelj Država protiv davljenika realnog sektora. Mnogi me sprdaju kad navijam za uspješnu turističku sezonu. Jer, ako 20% BDP-a čini turizam, onda navijaš za posljednju slamku spasa na koju nam Država ispija krv.
Pozitivni trend noćenja i dolazaka kako stranih tako i domaćih gostiju vjerojatno su već stvorili zazubice kod premijera i njegove ministarske svite. Novac je dobar, a oni ga okreću u svrhu funkcioniranja glomaznog realnog sektora koji odavno puca po šavovima. Otkad znam za sebe, a to je prije no što sam se naučio potpisati, sve nade polagale su se na turističku sezonu i njenu dobit.
S tim novcem maskirala se industrijska neučinkovitost, zaduživalo se, tiskale nove nule i davalo za radničku klasu da se odmara na moru u odmaralištima ili viksama izgrađenim socijalističkim samoupravljanjem. Ima li razlike danas? Nema radničke klase na moru, prodaju se vikse, a Država ima snažan ljetni sakralni moment u kojem se moli da će barem do travnja imati za janjetinu i vino, a onda što uskršnja predsezona da. Kad zbrojiš radne navike Države i sve što čini da bi otežala rad drugim gospodarskim granama, onda ni ne trebamo razmišljati o ničem drugomu osim o što boljoj turističkoj ponudi.
Ulagati u hotele, rasteretiti privatne iznajmljivače, ugostitelje, i objasniti ljudima da je barem pet metara od mora pomorsko, a ne privatno dobro te da ne smiju pucati po susjedovim gostima jer su zauzeli njihovu plažu. Privatnih plaža nema osim onih s koncesijom. Želimo elitni turizam, a kad bogati gost dođe nude mu se neke nove ''čaplje'' iz Kine i bižuterija.
Dajmo im da troše! Kockarnice, sadržaji, butici, resorti za bogataše, kontinentalni turizam, raftinzi, kampovi. Toliko mogućnosti da tih 20% bude i više. No, kokošari ostaju kokošarima. Ili otvaramo ceste ili trgovačke centre, te pokoji most, do prve bure. Logika nalaže da ako želiš imati više na vrhu piramide, dozvoli da i temelji budu čvrsti i solidnih primanja. Nažalost, još uvijek smo u sustavu koji više uzima nego što daje, pa u slučaju podbačaja imamo smijenjene ministre, krivimo Hidrometeorološki zavod, pokojeg Kurza iz EU, a mi smo nedodirljivo nenadmašni i bez imalo krivice. Ako nam uistinu smeta turizam kao jedina uspješna grana koja nam doprinosi budžetu, onda moramo mijenjati cijeli sustav.
Osim turizma, tada treba maksimalno rasteretiti sve sektore visokih poreznih nameta. Trebali bi biti najniži ne samo u EU nego u cijeloj Europi pa da možemo ikako konkurirati i cijenom i kvalitetom. Čak i zažmiriti na sivu zonu. Ako se žmirilo Mamiću može se i iscijeđenom običnom hrvatskom građaninu. Naravno, sve je to glupa utopija onih koji žele da u Hrvatskoj ostane još koji naš državljanin.
Ovima s Markova trga je svejedno. Samo da se umjesto janjetine ne jede kuhana kokoš s akcije. Ukoliko Država uistinu probudi u sebi moment nacionalnog spasa čineći sve da društvo ne propadne, onda će turizam ostati tek dio statističkih podataka. Kad bi se to i dogodilo, onda bi, fakat, svizac zamotao čokoladu u omot.
