Istovremeno, ima koristi od novog zamaha u fiskalnoj politici. Kako kamatne stope u SAD-u i EU postupno padaju, Njemačka i druge države članice povećavaju ulaganja u energetiku, digitalizaciju i industrijsku obnovu, što potiče domaću potražnju.
SAD i Europa ostaju usko povezani gospodarski partneri – i u lancima vrijednosti i na tržištima kapitala. Jednostrane trgovinske barijere pogodile bi i američke tvrtke i kućanstva, koji su često ovisni o europskim tehnologijama, poluproizvodima i komponentama. Stoga je vjerojatnije da će konačni ishod trenutnih napetosti uključivati pregovore, izuzeća i prijelazna razdoblja, a ne izravne tarife.
Pad cijena energenata i sirovina
Ovu godinu obilježio je i primjetan pad cijena sirovina (mjereno u eurima). Cijena prirodnog plina (TTF) pala je za više od 25%, nafte za oko 15%, a baznih metala poput aluminija, čelika i željezne rude za 10-17%. To značajno rasterećuje energetski intenzivne industrije. Pad cijena nekih gotovih proizvoda zbog slabe potražnje usred globalne neizvjesnosti i kineskog hlađenja uzrokuje probleme mnogima u europskoj industriji, ali veći europski proizvođači složenih proizvoda s većom dodanom vrijednošću iskorištavaju niže ulazne troškove. U Europi ne nedostaje takvih tvrtki.
Iako se euro ove godine značajno oporavio u odnosu na dolar, europski izvoznici i dalje održavaju cjenovnu konkurentnost. Nominalni tečaj ne odražava cijelu sliku - omjer cijena također igra važnu ulogu. Prema kriteriju pariteta kupovne moći (PKM), euro ostaje podcijenjen u odnosu na dolar. Svjetska banka procjenjuje da BDP po stanovniku u paritetu kupovne moći u eurozoni iznosi 64.853 dolara, dok je u SAD-u 85.810 dolara. To implicitno sugerira „ravnotežni tečaj“ u rasponu od 1,3–1,4 dolara po euru, što pojačava tezu o trajnoj konkurentskoj prednosti europskih izvoznika. Ovo je naravno okvirni vodič, budući da tečajevi u praksi mogu dugo ostati iznad ili ispod vrijednosti koje pokazuje paritet kupovne moći (PKM) – uglavnom zbog razlika u produktivnosti, monetarnim politikama, tržišnim očekivanjima i tokovima kapitala.
Europski izvoznici zanimljivi
Zamjena europskog uvoza domaćom proizvodnjom u SAD-u zahtijevala bi visoka kapitalna ulaganja, reorganizaciju lanaca opskrbe, dodatna ulaganja u radnu snagu i znatno vremensko kašnjenje. Čak i ako bi se te prepreke uklonile, ostaju pitanja izvedivosti u razumnom vremenskom okviru. Ukratko, troškovi zamjene su visoki, što europskim izvoznicima daje dodatnu prednost. Nadalje, usmjeravanje CAPEX-a u okruženja u kojima prevladava politička nesigurnost nije razumna odluka ni za jednog trezvenog financijskog direktora.
Za okvirnu usporedbu možemo dodati da se slovenska poduzeća ističu po izraženoj cjenovnoj konkurentnosti. BDP po stanovniku prema PKM (56.530 USD) u usporedbi sa SAD-om (85.810 USD) implicira još viši „pošteni“ tečaj – oko 1,52 USD po euru. Ipak, slovenski izvoz u SAD je skroman. Zašto ne iskoristiti tu prednost?
Aprecijacija eura, ili preciznije, deprecijacija dolara, nije lišila europske izvoznike njihove troškovne prednosti - čak je mnogima olakšala kupnju. S obzirom na moguće korekcije dionica zbog ljetnih kretanja carina, dobro promišljen ulazak u neke europske industrijske dionice mogao bi biti zanimljiv kada se ukaže takva prilika. Pojedinačni proizvođači uživaju rijetku kombinaciju: niže ulazne troškove, konkurentan tečaj u odnosu na paritet kupovne moći i fiskalno podržanu domaću potražnju u okruženju ublažavanja monetarne politike. To povećava stabilnost poslovanja i stvara čvrste temelje za dugoročni rast. Među tvrtkama koje iskorištavaju ovo okruženje, ističe se Siemens svojom globalnom prisutnošću, strateškim položajem u automatizaciji i energetici te visokom operativnom učinkovitošću.