Spašavanje života: Na scenu stupaju istinski heroji prve crte obrane

Potaknula nas je povjesničarka znanosti Tatjana Buklijaš, Zagrepčanka zaposlena na Sveučilištu Auckland na Novom Zelandu.

Zasigurno smo u novoj eri povijesti. U ovoj digitalno galopirajućoj povezanosti, kad je Internet sve brži, a zrakoplovne udaljenosti vremenski sve kraće, populacija je, osim dijeljenja fotografija s ljetovanja, prisiljena dijeliti i pandemijske valove raznih oboljenja. Iako se, zbog smanjenog prirodnog okoliša, skratio put virusu od domaćina do čovjeka, znanstvenici taj obrat u zdravstvenoj sigurnosti žele okrenuti na svoju stranu. Napučen smo planet s visokofrekventnom komunikacijom. Granice se sve više gube i one postoje samo administrativno.

Znanost i virusi lišeni su ovakvih ograničenja. Umjesto da jedni druge gledamo kao neprijatelje, budućnost nas određuje da cijeli svijet postane partner u sprečavanju samouništenja. Već se širi društvenim mrežama duhovita primjedba kako bi nas sad trebali liječiti milijunski preplaćeni nogometaši i košarkaši, dok u stvarnosti za dobrobit naših života ''igraju'' znanstvenici i medicinski radnici, i to za obični ''kikiriki''. Da, nebrojeno puta su i Rudan i Đikić govorili kako treba poticati znanost i ulagati u mlade ne u selektivnoj već u formativnoj dobi.

Anticipacija nadarenosti u djece bitan je faktor koji će utjecati na razvoj djeteta, njegovu budućnost i područje interesa. Uložimo li u znanost, ali i osvijestimo li humanu stranu te sućutnost spram čovjeka i prirode, dobili smo odlično ulaganje u ljepše sutra. Zapravo, pandemija, koliko god je donijela zla i panike, donijela je i novu svjesnost te odgovornost ljudi. Počeli smo drugačije gledati na sve, te ovu situaciju doživljavati kao veliki trenutak za osobnu evoluciju i vertikalni rast kako u duhovnom pravcu tako i u smjeru čovječnosti.

Zaigrani u hedonizmu spram sebe i djece koju odgajamo u raskoši, shvatili smo da su nam ormari i hladnjaci puni no da je račun ispražnjen, a trebalo bi Zemlji ''platiti'' stanarinu. Iako smo potrošili resurse za dva i pol planeta, naša modra ljepotica još uvijek je blaga prema nama s obzirom koliko joj iskorištavamo floru i faunu. Zato je od bitne važnosti suradnja znanstvenika i razmjena tehnoloških i zdravstvenih dostignuća. Ova tragedija ujedinila je svijet u potrazi za lijekom. Naravno, mnogi će odmah pomisliti kako države mažu vrat debelim farmaceutskim guskama. No, razmjena iskustva u sprečavanju zaraze dovela je do jačeg povezivanja Azije i Zapada.

Surađuje se na poboljšanju dijagnostičkih testiranja na viruse, razvija se robotika kojom se u dijagnostici bolesti te pretrazi pacijenata štite zdravstveni radnici. Pokušavaju se osmisliti i proizvoditi jeftine, a učinkovite termalne kamere i respiratore. Razvoj cjepiva te procijepljenost populacije, zaustavit će trend antivax pokreta – protiv cijepljenja, što bi imalo pozitivan učinak na sprečavanje ponovnih javljanja bolesti koje smo uspješno zaustavili cijepljenjem. Nažalost, zbog sumanute uporabe antibiotika mnoge bolesti su stvorile otpornost na mnoge jake lijekove.

Veliku važnost u budućnosti će imati znanstvenici, a naša Tinka Vidović svjedoči o uskoj povezanosti svjetskih znanstvenika, institucija i kompanija u angažmanu oko rješavanja mnogih izazova vezanih uz zdravlje. Računalnom simulacijom i korištenjem algoritama umjetne inteligencije ubrzao se put pronalaska lijekova. Novu priliku, nakon doba korone, trebali bi zajednički iskoristiti u razvoju alternativnih izvora energije, zaštiti ekosustava, razmjeni postignuća u znanosti i tehnologiji, jer, ovaj virus nam je pokazao da smo još uvijek, što se tiče znanja, učenici u osnovnoj školi koji su dotakli Mjesec, a još nisu savladali osnove znanja.

Sad, kad smo svjesni koliko smo krhki, krajnje je vrijeme da promijenimo društvenu ljestvicu vrijednosti. Imamo potplaćene znanstvenike, medicinske radnike, pomoćno osoblje na čijem nastojanju da se održi higijena bolnica počiva sve. Oni su istinski heroji prve crte obrane, naše zvijezde koje ''igraju'' danonoćne oglede s ljutim protivnikom da bi spasili naše živote. Živote! Jer, neki od nas će postati brojka u statistici preminulih iza koje stoji cijela životna priča, rađanje, sreća, djeca, unuci, proslave rođendana, svijetu, možda, nebitno biće, no najvažnije onima kojima je značilo i bilo sve.

Nimalo nevažno, na što mi je skrenula pozornost prijateljica na fejsu ispod jedne objave, tu su i tete blagajnice koje rade bez zaštite, ljekarnici u apotekama, policija i ostatak logistike te naposljetku i mi, obični ljudi koji svojim odgovornim ponašanjem najviše utječemo na daljnji razvoj ove epidemije.