Stiže surova jesenska stvarnost: Visoke cijene nafte i rastući troškovi zaduživanja

Što cijene obveznica više padaju, to su im veći potrebni prinosi. Za japansku 10-godišnju obveznicu prvi put u tri desetljeća premašio je tri posto, za njemačku obveznicu ponovno je iznad 3,35 posto nakon 2011., a za slovensku 3,71 posto. Ako se zemlje ponovno žele zaduživati, moraju kupcima plaćati sve veće kamatne stope.

Razlozi za to su dobro poznati: sve veća inflacija, sve niža proračunska disciplina (iako nismo u recesiji, kada bi to bilo razumljivo, teško ćete pronaći zemlju bez proračunskog deficita) i sve veći javni dug. To će se, naravno, samo povećavati s visokim kamatnim stopama koje traže kupci obveznica. SAD već plaća više od bilijun dolara godišnje samo na ime kamata.

Zašto se cijene obveznica i traženi prinosi kreću u suprotnim smjerovima?

Pretpostavimo da vlada (ili tvrtka) izdaje desetogodišnje obveznice nominalne vrijednosti od 100 eura, obećavajući da će svake godine plaćati pet eura kamata za svaku izdanu obveznicu (i cijelu glavnicu, tj. 100 eura, kada obveznica dospije). Potrebni prinos takve obveznice (ili, ako želite, kuponska kamatna stopa) u početku je pet posto (pet podijeljeno sa 100; puta 100). Kada se obveznica trguje na burzi, njezina cijena se formira prema ponudi i potražnji. Ako se cijena obveznice smanji za polovicu, ona stoga vrijedi samo 50 eura, a vlada (ili tvrtka) je i dalje dužna svake godine isplatiti obećanih pet eura imatelju ove obveznice. Ali tih pet eura sada predstavlja 10 posto potrebnog prinosa (pet podijeljeno s 50; puta 100) za nekoga tko kupi obveznicu za 50 eura. Ako, s druge strane, cijena takve obveznice poraste sa 100 na 200 eura, potreban prinos je samo 2,5 posto (pet podijeljeno s 200; puta 100).

Nagli skok prinosa za nekoliko godina

Ostajemo u ovom režimu i nema znakova da ćemo ga napustiti u bliskoj budućnosti. Kupci obveznica u takvom režimu reagiraju u skladu s tim i žele veću nagradu za veći (inflacijski) rizik ili postaju prilično osjetljivi i reagiraju na signale koji ukazuju na povećanje rizika fiskalne nediscipline i/ili rastuće inflacije. Zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Japana i, u novije vrijeme, Sjedinjenih Država već su shvatile da presuda tržišta kapitala u obliku skoka dugoročnih kamatnih stopa može biti brza i neugodna. U 2021. godini potrebni prinosi na 30-godišnje državne obveznice svjetskih supersila iznosili su oko jedan posto godišnje (0 posto za japanske i dva posto za američku dugoročnu obveznicu). Danas, pet godina kasnije, potrebni prinosi na iste te obveznice već su oko pet posto.

Obveznice postaju zanimljive

S obzirom na ono što je ranije rečeno o trenutnom režimu fiskalne politike, postoji rizik od daljnje erozije povjerenja tržišta kapitala u financijsku održivost dugoročnog državnog duga i time rizik od daljnjeg rasta dugoročnih kamatnih stopa, što predstavlja negativan scenarij za sve one koji posjeduju dugoročne obveznice (one gube vrijednost kada se potrebni prinosi povećavaju i obrnuto), ali istovremeno, s godišnjim prinosima od četiri posto i više, one postaju sve zanimljivija investicija za one sa slobodnim gotovinskim sredstvima.

Za tipične investitore u dugoročne obveznice, poput (zajamčenih) mirovinskih fondova i osiguravajućih društava, unatoč trenutnom padu vrijednosti obveznica, upravo zbog rasta dugoročnih kamatnih stopa, nastaju i profitabilnija vremena. Nije nemoguće da će obveznice kao investicijska kategorija biti čak i profitabilnije od dionica u sljedećih pet ili deset godina.

Oprez pri kupnji dolarskih obveznica

Obveznice stoga postaju zanimljive čak i onima koji razmišljaju dalje od samo godinu ili dvije unaprijed. Ovo je nova stvarnost, jer bi u teoriji svaki dugoročni investitor trebao imati portfelj koji se sastoji uglavnom od dionica. Ako uzmemo bilo koje 20-godišnje razdoblje na Wall Streetu nakon Drugog svjetskog rata, gotovo da nema slučaja da su obveznice "pobijedile" dionice. U eri negativnih kamatnih stopa, nakon što je Europska središnja banka 2014. godine snizila kamatnu stopu na depozite ispod nula posto, činilo se potpuno besmislenim uopće kupovati obveznice.

Sada je situacija drugačija, kamatna stopa od tri posto na dvogodišnju njemačku obveznicu čini se prilično primamljivom opreznim investitorima, a naravno i prinos od 5,24 posto na američku 30-godišnju obveznicu, ali s važnim uskličnikom: kupnja obveznica koje su denominirane u stranoj valuti može biti prilično rizična. Ako američki dolar naglo padne, može izbrisati sve prihode od kamata.