Što nam govori situacija na tržištu obveznica?

U trenutnom okruženju, ona sve više odražavaju demografske promjene, geopolitičke rizike i procese deglobalizacije, što bi u budućnosti moglo imati značajan utjecaj na strukturu globalnih tokova kapitala, niže razine međunarodne trgovine kao udjela u BDP-u i formiranje dugoročnih kamatnih stopa.

Utjecaj fiskalne politike

Istovremeno, na njih sve više utječe fiskalna politika, posebno u Sjedinjenim Državama, gdje će trenutni fiskalni paketi i tzv. BBB zakonodavstvo vjerojatno povećati proračunski deficit. Povećana ponuda državnog duga i izostanak jasne fiskalne konsolidacije doprinose višim inflacijskim očekivanjima i povećavaju rizike daljnje deprecijacije američkog dolara, što se izravno odražava na potrebne prinose na tržištima obveznica. U Japanu, demografija predstavlja važan strukturni izazov, doprinoseći rastu plaća i time povećanim inflacijskim očekivanjima, što prisiljava Banku Japana da postupno zaoštrava monetarnu politiku ili podiže kamatne stope.

Dok je Japan već započeo postupni proces povećanja kamatnih stopa, Sjedinjene Države kreću se u suprotnom smjeru. U Sjedinjenim Državama, tržišna pozornost sve je više usmjerena na ovogodišnju promjenu vodstva Federalnih rezervi, što jača očekivanja potencijalno stimulativnije monetarne politike u nadolazećem razdoblju. Moguće ublažavanje monetarne politike prvenstveno se odnosi na prilagodbe kratkoročnih kamatnih stopa, dok obnovljeni veliki programi kupnje dugoročnih obveznica trenutno nisu glavni scenarij.

Prinosi na američke državne obveznice s duljim rokovima dospijeća stoga ostaju vrlo osjetljivi na kretanja u fiskalnoj politici, volumen ponude državnog duga i inflacijska očekivanja. Rastući deficit američkog proračuna povećava ponudu državnog duga i istovremeno povećava politički pritisak na središnju banku. U nedostatku aktivne podrške kroz programe kupnje imovine, vjerojatno je da će dugoročni prinosi, posebno za desetogodišnje i dulje rokove dospijeća, ostati povišeni ili postupno rasti u ostatku godine.

Deglobalizacija smanjuje potražnju za dolarom

Drugi važan strukturni čimbenik je proces deglobalizacije ili fragmentacije međunarodne trgovine. Iako je međunarodna trgovina i dalje relativno jaka, njezino postupno usporavanje moglo bi značiti smanjenje strukturne potražnje za američkim dolarom, koju su posljednjih desetljeća podržavali globalni trgovinski tokovi. To ima dugoročne implikacije na potrebne prinose američkih obveznica i na percepciju uloge dolara u globalnom financijskom sustavu.

U Japanu je središnja banka započela postupno ukidanje svoje dugogodišnje izrazito labave monetarne politike, s povećanjem kamatnih stopa i prilagodbama svojih kontrola krivulje prinosa. Ova promjena utječe na globalne tokove kapitala, jer postupni povratak japanskog kapitala na domaće tržište povećava pritisak na međunarodna tržišta obveznica i doprinosi višim globalnim troškovima kapitala. U tom kontekstu, koordinirana suradnja između američkih i japanskih vlasti bit će ključna za sprječavanje naglog i neuređenog popuštanja carry tradea jena, što bi moglo izazvati širi globalni ekonomski šok.

Paradoks monetarne politike

U eurozoni, monetarna politika je u fazi stabilizacije, s inflacijom koja se postupno približava ciljanoj razini od oko 2%. Ne očekuje se značajno smanjenje ključnih kamatnih stopa u kratkom roku, dok tržišta kamatnih stopa i dalje obilježava povećani oprez i povećana volatilnost. Prinosi europskih državnih obveznica sve su više izloženi vanjskim čimbenicima, posebno utjecaju kretanja kamatnih stopa u SAD-u i Japanu.

U ovom makroekonomskom i tržišnom okruženju, paradoks moderne monetarne politike postaje sve jasniji: unatoč postupnom snižavanju kamatnih stopa u većini razvijenih gospodarstava, dugoročne kamatne stope mogu ostati na povišenim razinama. Na njih sve više utječu fiskalni pritisci, struktura ponude duga i globalni tokovi kapitala, a ne samo razina kratkoročnih kamatnih stopa.