Strogo kontrolirane plaže

Gužve su na cestama, i dok sve ide prema dolje, potrošačka aktivnost na obali i otocima mogla bi nas pomaknuti s nule. Kad se otvore granice vidjet ćemo koliko smo pametni.

Nažalost, prizori s francuskih plaža i ljetovališta u kojima policija trenira Covid strogoću, mogla bi ''inspirirati'' i naše nemušte mališane iz Stožera na kopiranje mjera. Kako je sve pod kontrolom, turizam bi mogao postati ''strogo kontrolirani vlak'' gostiju. Zemlja smo koja grca u dugovima i ovisi o turističkoj sezoni. Ukoliko nam se nametne francuska turistička revolucija, bojim se da ćemo ostati bez željenih dolazaka.

Tko bi živ htio, nakon graničnog markiranja, pristati na turizam koji podsjeća na onaj u Sjevernoj Koreji? Snimke rasparceliranih plaža na kojima kupači leže poput ovaca u špagom omeđenim torovima dok ih prati budno oko policajaca podsjeća na redovno sljedovanje aktivnosti u zatvoru. Turisti neće pristati na ograničenja. Sprdačina turističkih vodiča u Dubrovniku s ''razgledavanja na špag'' poput djece u vrtiću, mogla bi tako postati istiniti dio smiješne strane povijesti.

''Nova normalnost'' je apsolutno nenormalna u kojoj bi svatko htio postati lud da može preživjeti Monopoly-World koji WHO igra na naš račun. Ako svi već najavljuju da neće biti strogih mjera ujesen kad se sprema novi val, tko onda ispada glup, naivan, prevaren u prvom valu? Gledamo polja grobova umrlih po svijetu, no, odjednom, korona i nije tako smrtonosna ujesen, koliko u kasnu zimu.

Lud, zbunjen, ugrožen. Rezervacije plaža, redoslijed za kupanje, brisanje ručnikom, popravljanje grudnjaka, sunčanje s kremom Covid-faktor 19, štoperica kod policajaca i zadiranje u privatnost.

Bolje da onda reklamiramo sigurno ljetovanje u samicama lepoglavskog zatvora. Razmišljam o malenim plažama na Rabu kao preslici mnogih plaža na našoj strani Jadrana. Po novim propisima stala bi jedna obitelj na njih. Tu više ostavljanje ručnika neće imati bitnu ulogu. Kako je hrvatska birokracija spora, ali skupa, gosti će morati postavljati minska polja u pijesku s vlastitim mapama da bi osigurali mjesto za odmor ''kakav je nekad bio''.

Hoće li policija proganjati kupače svojim skuterima ukoliko se jedni previše približe drugima?

Treba li posebna Capakova dozvola za samce željne ljetne romanse? Što s onima koji imaju brodove i odu negdje drugdje na kupanje? Moraju li putem GPS-a stalno javljati mjesto sunčanja i kupanja ''Kontroli plaža'' u lokalnim stožerima? Što ako netko svoju dozvolu za sunčanje preproda nekom drugom? Kako će se provjeravati valjanost dozvola i identitet uživatelja sunca, mora i pijeska na rate? Treba li hrvatska Vlada oformiti posebne odrede za plaže? Možda specijalne postrojbe otporne na UV indeks viši od osam?

Mogu li se organizirati predizborni skupovi na plažama sa strogo kontroliranim posluživanjem pića? Turska, Grčka, Azija, već razvijaju povoljne ponude kojima mame goste s ušteđevinom. Hrvatskoj nikako da stignu ona dva presudna tjedna u kojima će nam doći iz stražnjice u glavu.

U vrijeme kad postajemo korona-free destinacija, naši političari cavataju izgubljeno poput Lemmingsa. Hrvatska, poput svih malih satelita velikog ''Simon says'' pokretača igre, nema hrabrosti iznaći vlastita rješenja. Možda da pitaju Lastana ili novozelandsku premijerku Jacindu Ardern koja nije bila ''njonjo'' u najtežim kriznim i elementarnim neprilikama poput naših političkih egocentrika?

Policijska strogoća trenutno nam je svima smiješna. Kasnije će nam biti glupa jer će u jesenskoj shemi Korona TV biti dostupna svima, pa nisu jasne ove restrikcije. Na kraju će nam biti zastrašujuće jer se sve pretvara u diktaturu ''nepoznanice'' (stručnjaci tvrde da im je sve još nepoznato) koja nam jamči slobodu ostanka u karanteni i socijalne distance od zdravog razuma.