Tko će imati koristi od umjetne inteligencije?

No, sve važnije postaje drugo pitanje: tko će kontrolirati infrastrukturu putem koje će se znanje transformirati u prihod, profit i ekonomsku moć.

Izvršni direktor Microsofta, Satya Nadella, u nedavnom je osvrtu napisao da budućnost tvrtki u eri umjetne inteligencije neće toliko ovisiti o tome koji model koriste, koliko o njihovoj sposobnosti da transformiraju svoje znanje, procese, prosudbu i iskustvo u vlastite sustave učenja.

Kontinuirani ciklus učenja

Po njegovom mišljenju, najuspješnije tvrtke bit će one koje uspiju uspostaviti kontinuirani ciklus učenja između zaposlenika i umjetne inteligencije, gdje se ljudski kapital, znanje, odnosi, kreativnost i prosudba zaposlenika te vlastite sposobnosti umjetne inteligencije tvrtke međusobno pojačavaju. Očekuje se da će takvi sustavi postati novi oblik intelektualnog vlasništva i značajan izvor konkurentske prednosti.

Nadella također upozorava na opasnost da se većina vrijednosti stvorene u ekosustavu umjetne inteligencije koncentrira u rukama nekolicine najvećih platformi. Po njegovom mišljenju, politički i ekonomski sustav dugoročno ne bi mogao izdržati scenarij u kojem bi nekoliko tvrtki požnjelo gotovo sve koristi, dok bi se znanje i aktivnosti cijelih industrija postupno obezvrjeđivali. Stoga se zalaže za razvoj šireg ekosustava umjetne inteligencije u kojem bi tvrtke zadržale kontrolu nad svojim znanjem, podacima i procesima te izgradile vlastite sustave učenja na temelju osnovnih modela.

Međutim, čini mi se da najveći rizik umjetne inteligencije nije gubitak znanja, već gubitak ekonomskog suvereniteta nad tim znanjem. Tvrtke i dalje mogu inovirati, razvijati procese i akumulirati iskustvo, ali sve važnije pitanje bit će tko će imati pravo pretvoriti to znanje u prihod, profit i tržišnu moć. Ako je pristup modelima, računalnoj snazi, podacima, distribuciji i krajnjim korisnicima koncentriran u rukama nekolicine globalnih igrača, tada samo znanje više nije dovoljno. Ključno pitanje postaje pristup infrastrukturi putem koje se to znanje pretvara u ekonomsku vrijednost.

Kontrola infrastrukture

Kada pristup kritičnoj infrastrukturi kontrolira nekoliko tvrtki, inovacija postupno postaje stvar dopuštenja, a ne otvorene konkurencije. U takvom okruženju, pobjednik nije nužno najbolji proizvod ili najinovativnija tvrtka, već ona koja kontrolira pristup korisnicima, podacima, računalnoj snazi i distribuciji.

Najveća prijetnja stoga možda nije tehnološka, već tržišna. Velik dio ekosustava umjetne inteligencije danas kontrolira relativno mali broj globalnih igrača, uključujući Microsoft, OpenAI, Nvidia, Amazon, Anthropic, Google, Oracle, Meta i xAI. Ovo nije kartel u klasičnom smislu riječi. Međutim, pojavljuje se sve isprepleteniji ekosustav partnerstava, licenci, ekskluzivnog pristupa i infrastrukturnih ovisnosti, koncentrirajući značajan dio lanca vrijednosti umjetne inteligencije u rukama relativno malog broja tvrtki. Posljedice takve koncentracije mogu sežeti daleko izvan same tehnologije.

Željeznice su prevozile robu, telekomunikacije informacije, a umjetna inteligencija obrađuje znanje. Omogućuje klasifikaciju, predviđanje i podršku odlučivanju. Ako željeznice postanu infrastruktura industrijskog gospodarstva, a telekomunikacije infrastruktura informacijskog gospodarstva, infrastruktura umjetne inteligencije vjerojatno će postati temelj ekonomije znanja. To bi moglo imati značajan utjecaj na rad analitičara, odvjetnika, liječnika, programera, konzultanata i mnogih drugih profesija čije glavne sirovine nisu fizički proizvodi, već informacije, iskustvo i prosudba. Umjetna inteligencija može uvelike povećati njihovu produktivnost, a istovremeno promijeniti način na koji se vrijednost stvara i prikuplja u aktivnostima temeljenim na znanju.

AI asistenti

Utjecaj ne završava obradom znanja. Kako ljudi sve više traže informacije, proizvode i usluge putem AI asistenata, vlasnici tih sustava sve će više utjecati na pristup kupcima. Oni će odlučivati ne samo o tome kako se informacije obrađuju, već i koji će pružatelji usluga biti vidljivi, koji će se proizvodi preporučivati i pod kojim uvjetima će tvrtke pristupati svojim kupcima. Baš kao što su online tražilice, društvene mreže i online tržišta postali važni čuvari digitalnog gospodarstva, AI asistenti mogli bi postati novi čuvari vrata ekonomije znanja i trgovine.

Pitanje nadolazećih godina više nije samo tko će imati najbolji AI model. Pitanje je tko će kontrolirati infrastrukturu za obradu znanja i pristup kupcima. Tko god kontrolira ta vrata, sve će više utjecati na to tko će biti vidljiv, tko će prodavati, pod kojim uvjetima će pristupati kupcima i koje će marže moći generirati. Oni će kontrolirati ne samo protok informacija, već sve više i način donošenja ekonomskih odluka.