Naime, nakon kvalifikacijskog turnira gdje su naši rukometaši zauzeli treće mjesto ostali su nakon 21 godine bez sudjelovanja na Olimpijskim igrama. Život ide dalje, bit će još i turnira i prvenstva i olimpijada, ali jednom za svagda trebamo nešto naučiti, izvući pouke. I to ne samo na primjeru rukometa, svako malo prirede nam to i drugi sportaši i svoju sudbinu prepuste u ruke drugima. Tako je bilo i jučer, za naš odlazak na OI u Tokiju Francuzi su trebali odigrati s ovakvim, Portugalci s onakvim rezultatom, a sama naša pobjeda protiv Tunisa nam ništa nije jamčila.
Mi smo pobijedili, oni su odigrali kako su odigrali što je njihovo pravo, pa ako su i kalkulirali. Mi smo platili ceh jer nismo osigurali prolaz na vrijeme u utakmicama u kojima smo mogli odlučiti svojom igrom, i to baš protiv Francuske kad smo 45 minuta kontrolirali igru i rezultat. Očito nismo zaslužili i morat ćemo čekati priliku za popravni ispit.
Nažalost, nije samo sport gdje bismo trebali biti bolji, bolje igrati pa i imati bolje rezultate. U prirodi nam je da igri, ali i poslu prilazimo ležerno, da ne kažem lako ćemo, a onda višak snage koji nam je ostao od takvog odnosa, trošimo na traženje krivca. Međutim, ne i u svakom slučaju.
Najnoviji primjer pandemije i cijepljenja bio je do prije koji dan - iznimka koja potvrđuje pravilo. Ugovorili smo potrebne količine cjepiva, ali baš sve nisu došle, isplanirali smo s time što smo dobili cijepljenje, ali ni to nije štimalo, malo smo bacali, malo cijepili povlaštene dužnosnike, rodbinu, kumove i prijatelje. I za sve smo imali opravdanja da je baš tako moralo biti. Ali kada su se gazde u Bruxellesu posule pepelom i naši su dužnosnici stidljivo preuzeli dio odgovornosti.
No, iako su životi naših građana u pitanju, zadržali smo se na označenim krivcima i ponovo čekali da netko drugi odradi posao za nas.
I dok se u Hrvatskoj o odgovornosti ne raspravlja, u Austriji je već danas koordinator za nabavu cjepiva podnio ostavku.
Tako veliki Vođa i epidemijski stožernici izvještavaju nas, kao program HP-a za praćenje pošiljke, kada je dokumentacija za rusko cjepivo došla u Hrvatsku, kada će biti isporučena nadležnim tijelima na razmatranje, najavljuju da će izreći svoje mišljenje, ali ćemo ga uvesti tek kada EU tijela to odobre i krenu u još jednu centraliziranu, promašenu nabavu. I dok mi glumimo katolike veće od pape naši susjedi, brinući za svoje građane, uvoze i ruska i kineska cjepiva. Što se procijepljenosti tiče, Srbija je na europskom vrhu, a Hrvatska pri dnu.
Još jedan primjer koji ponovo krije lošu procjenu. Najviše cjepiva naručili smo od AstraZenece čije cjepivo prema trenutnim pokazateljima ima najviše neželjenih pojava. I dok znanost traži odgovor, i dok su mnoge zemlje obustavile cijepljenje tim cjepivom, mi ne odustajemo. Kako ćemo odustati kada smo od njih naručili najviše? A to cjepivo je EU odobrila!
I opet smo veći katolici od pape, Europejci od Europejaca. Do kada, gospodo? Do zadnjeg, jer naš veliki Vođa u intervjuu news portalu Politico kaže kako je ideja zajedničke nabave cjepiva na razini EU, umjesto pojedinačne nabave na nacionalnim razinama, bila „vrlo, vrlo dobra“.
P.S. HALMED koji je zadužen za odobrenje i registraciju lijekova na domaćem terenu ne igra nikakvu kvalifikacijsku ili registracijsku utakmicu s ruskom dokumentacijom. To je tek trening, kondicijski jer je veliki Vođa u istom intervjuu izjavio kako je prava utakmica u Bruxellesu i kako će rusko cjepivo u Hrvatsku tek kada ga EU agencija odobri. A Politico neće objavljivati rezultate dnevnih utakmica iz Hrvatske, koliko je zaraženih, koliko umrlih, koliko u bolnici, to je prepušteno lokalnim medijima.
