Tri najveća i najvažnija projekta Xi Jinpinga za globalnu popularnost i dominaciju Kine

Xi Jinping, kao uostalom i svaki svjetski lider, jasno je prepoznao koliko nacionalno umijeće bavljenja nogometnom igrom donosi globalnu popularnost državi, a da je veliki nogometni zaljubljenik iz najranijih dana, navodi se i u njegovoj biografiji. Ali za razliku od ostalih svjetskih lidera, on je te 2013. godine jedini na dispoziciji imao budžet gotovo neograničene veličine, puni autoritet nad državnim aparatom, i najveću svjetsku populaciju kao bazu za stvaranje nogometnih talenata. Kina možda jest zemlja bez nogometne tradicije, ali kineski predsjednik je vidio da FIFA posebno ne mari za to kada je izabrala Katar za domaćina svjetskog prvenstva nekoliko godina ranije. Svi preduvjeti za uspjeh bili su tu.

I tako je krenuo strateški kineski državni projekt koji bi joj donio globalnu popularnost, formuliran od strane Kineske komunističke partije kao plan razvoja kineskog nogometa, a u konačnici usvojen kao svojevrsni hodogram za Kinesku nogometnu asocijaciju koji će Kini donijeti titulu „svjetske nogometne super sile“. Tri su osnovne referentne faze, koje je predsjednik Xi nazvao „tri kineska sna“: plasman na svjetsko prvenstvo, organizacija svjetskog prvenstva, te na kraju, osvajanje naslova FIFA svjetskog prvaka. Sve bi se ovo trebalo dogoditi do 2050. godine.

Dok su sve velike kineske investicijske aktivnosti potaknute jasnim kalkulacijama koji će Kini donijeti dugoročni gospodarski ili politički profit, iste se prema javnosti redovito predstavljaju potpuno apstraktnim ekonomskim rječnikom, ali prepunim simbolizma i idealističkih fraza. Nigdje to nije bilo vidljivije nego na predstavljanju najvećeg infrastrukturnog i investicijskog projekta u ovom tisućljeću, a vrlo vjerojatno i u povijesti, Belt and Road Initiative (BRI). Kineska inicijativa Pojas i Put bi Kinu stavila u epicentar utjecaja nad 65 posto svjetske populacije te kontrolu nad barem polovinom globalnih ekonomskih aktivnosti.

Xi Jinping je Pojas i Put također inicijalno predstavio na samom početku svoga predsjedničkog mandata, 2013. godine, prilikom bilateralnih posjeta Kazahstanu i Indoneziji. U pojašnjavanju razloga za pokretanjem inicijative, kineski predsjednik je maksimalno izbjegavao iznošenje egzaktnih ekonomskih ciljeva, već je azijske, europske i afričke zemlje pozivao na zajedničku suradnju kroz idealističke koncepte o „win-win“ ishodima, te kroz dijeljenje „zajedničke budućnosti“. Prema kineskom običaju, globalni značaj je pojačan modernim tumačenjem povijesti te dodavanjem simboličkih elemenata.

„Pojas“ je tako simbolički predstavljen kao nova inačica Puta svile, globalno proslavljen kroz putovanja Marka Pola u Kinu u 13. stoljeću, a koji bi u svojoj modernoj varijanti povezivao sve kopnene ekonomske koridore od Kine do Europe. „Put“ će u modernoj inačici povezivati sve pomorske putove te morske luke od Kine i jugoistočne Azije, do istočne Afrike i Europe, kao povijesna referenca na prekomorske ekspedicije kineskog pomorskog generala Zhang He prema Africi i Bliskom istoku u 15. stoljeću. Pojas i put, s većinski kineskim izvorima financiranja infrastrukturnih projekata, bit će oblikovan prema kineskim standardima globalizacije, a izgradnja okončana do 2049. godine, na stogodišnjicu proglašenja Narodne Republike Kine.

I dok se uz tehnološku Kinu do jučer nije dodjeljivao pridjev „inovativna“, današnji kineski tehnološki divovi su protekla dva desetljeća rasli prvenstveno kopiranjima međunarodnih tehničkih rješenja za potrebe najvećeg svjetskog tržišta, onoga kineskoga. Huawei je proizvodio mrežnu opremu, kvalitetom potpuno inferiornu onom američkog Cisco Systemsa. Alibaba se tukla s eBayom na kineskom tržištu, a Tencent je preko aplikacije QQ pokušavao osmisliti socijalnu mrežu za kinesko tržište u koje je već prodirao Facebook.

Dolaskom Xi Jinpinga na vlast, uz internetske blokade te preodgojem kineskog tržišta radi poticanja domaće potrošnje, osvajanje kineskog tržišta postaje praktički nemoguća misija stranim tehnološkim kompanijama. Huawei, Alibaba i Tencent postaju gospodari u Kini, a po broju inovacija prestižu i svoje međunarodne konkurente, te neometani ulaze u sektore proizvodnje mobilnih i elektroničkih uređaja, umjetne inteligencije te gotovo svega vezanoga uz visoku tehnologiju. I dok su Ren Zhengfei, Jack Ma i Pony Ma svojim znanjem, prepoznavanjem svjetskih trendova i hrabrošću pokrenuli Huawei, Alibabu i Tencent, isto su tako praktično pokazali kako je za potpuni uspjeh u Kini potrebna velika podrška vrha kineske Vlade, tj. jednoga čovjeka.

Svih 1.3 milijarde kineskih građana su korisnici barem jedne od ovih kineskih tehnoloških kompanija, te su one tako postale glavni oslonac Kini u najnovijoj svjetskoj bitci za prevlast, onoj oko 5G tehnologije. Pametni gradovi, veća dostupnost usluga i proizvoda, veća sigurnost i kontrola građana, razvoj umjetne inteligencije i virtualne stvarnosti, samo-vozeći automobili, vlakovi i zrakoplovi, rad na daljinu te brzi prijenos multimedijskih sadržaja.

Uz svu kompleksnost razvoja 5G opreme te kontrole podataka, države diljem svijeta procjenjuju kako je jedna od najbitnijih odluka upravo ona čiji će uređaji biti instalirani pri razvoju 5G infrastrukture. A jedan od zadataka kineskog predsjednika jest osigurati da to bude baš ona koju proizvodi Huawei.

Kako bi osigurao višegodišnji strateški status te praćenje razvoja ovih projekata koji će Kini donijeti globalnu dominaciju, Xi Jinping je 2017. godine sebi osigurao neograničeni mandat u obnašanju predsjedničkih dužnosti. Uz povećanu cenzuru, opći nadzor građana, ali i nastavak ekonomskog napretka zemlje te sve agresivnije nastupe Kine u međunarodnoj zajednici, jasno se osjeća početak građenja kulta ličnosti trenutnog kineskog predsjednika, po uzoru na onoga s kojim se ne želi javno povezivati, Mao Zedongom.

O trenutnom statusu te utjecaju pandemije na napredak tri najvažnija i najveća kineska projekta za globalnu popularnost i dominaciju, pisat ćemo u iduće tri kolumne: Kina – bratstvo i bogatstvo.