Tužna kava za van

Kašnjenje u isplati potpora ugostiteljima za studeni i prosinac dovela je iste do zida koji će se pokušati probiti građanskom neposlušnošću. Naime, nitko ne želi biti budala i nijemo gledati kako se povlašteni bogate na račun malih, nebitnih ugostitelja ali i inih prisilno zaustavljenih zanimanja u ime časti i slave Stožera što donosi mjere kako mu se prohtje.

Veliki trgovački centri, benzinske postaje, trgovine… prepune ljudi koje nitko ne broji, potisnule su sve društvene aktivnosti u opojnu sredinu šljaštećih trgovačkih centara po kojima bauljaju ljudi tražeći način da ožive svoj društveni život. Jednostavno, nema ga.

U maniri vremena američke prohibicije, mnogi ugostitelji dosjetili su se jadu. Stakla na lokalima su sada zatamnjena. Kuca se na vrata samo uz preporuku. Poput nekih ilegalaca ulazi se u ilegalne kafiće i naručuju ''tužne kafe'' (kofi tu-go), brzi ''cujzeki'', piva u kartonskoj čaši… Pred nekim kafićima, odmaknuti visoki barski stolovi oko kojih cupkaju smrznuti druželjubivi ovisnici o kavi. Razgovara se, pričaju dogodovštine, smjenjuju vlade i planiraju novi poslovi.

Neki se prebacuju u obližnje parkove, a tužna kafa djeluje još tužnije u ovoj učmaloj atmosferi gdje imitacija života brine o nama podsjećajući nas na odgovornost koja je odavno izgubila smisao jer nema podršku ni od najviših političkih instanci. U kaskadi poslovne neodgovornosti oglasili su se i umjetnici, glazbenici i sportaši.

Povlašteni rukometaši imaju pravo na treniranje, bacač diska, sam ko duh na terenu – nema. Pojedini glazbenici objavljuju informacije o određenim spa mjestima s prepunim bazenima, otvorenim šankovima i cirkulacijom ljudi koji uredno pune blagajnu i proračun onima koji ih blagonaklono povlašćuju u tretmanu ''odgovornosti''. Zašto onda, kad svjedočimo prepunim trgovačkim centrima, tržnicama ili spa centrima, ne bi i glazbenici mogli imati svoje koncerte? Zašto ugostitelji moraju voditi tihi rat s državnim Elliotom Nessom?

U Hercegovini je policijski sat od 23h – 6h. Do tad su im kafići puni, ljudi se grle, pljuckaju dok govore, a rezultati takve ''odgovornosti'' donose začuđujući pad zaraženih. Dok nas bombardiraju s vijestima o novom soju virusa, hrvatski realni sektor prelazi u sivu zonu očekujući pozitivan odgovor vječno negativnog Stožera. S TV-a dolaze apokaliptične poruke djeci da čuvaju svoje djedove i bake kako su nekoć oni čuvali njih.

Sad dolazi do kopernikanskog obrata u kojem će procijepljeni stariji i nemoćni ''čuvati'' djecu kojoj prijeti opasnost od zaraze s novim sojem. Eh, dok smo u prošloj godini svi mahom umirali od korone, sad ćemo, valjda, smjeti umirati i od nekih drugih boleština. Ako je cjepivo učinkovito kako kažu, samo je pitanje vremena kad ćemo se konačno zaraziti gripom, prehladom ili crijevnom virozom.

Nedavno gostovanje prof. Ramadana na HTV koji ohrabrilo nas je viješću da već prvo cijepljenje stvara imunitet, no i iznenadilo pozivom da bi država trebala kupiti rusko cjepivo. Hm, prije par mjeseci sam u kolumni postavio pitanje zašto ne bismo imali pravo izbora glede cjepiva, no odnos Stožera spram povlaštene poduzetničke elite nam nameće odgovor sam po sebi.

U općoj alijenaciji ljudi, dok Ness postaje Nessie hrvatskog gospodarstva, ''tužna kafa'' je tek blagi prosvjed ilegalno-legalnih gostiju. Prodaja kave ih neće spasiti, no prodaja državnih interesa s druge strane bi nas mogla nepovratno uništiti. Pod izgovorom maski, sve su maske pale na račun onih koji pokušavaju uz prohibicijske mjere pronaći slamku spasa utapajući se u mulju apsurdnih mjera Stožera.