Ukinimo Vilima Ribića

Ribić, čija radna biografija počinje kao ona u Inspektora Vinka, s portom, pokazao je svoj mesijanski stav glede hrvatske stvarnosti i otkrio pravo lice svog tridesetogodišnjeg aktivizma. Uredno opituran, ovaj hipster u godinama, svjesno je otkrio karte pravog interesa za koji se bori: novac.

Uostalom, zbog toga je i pokrenuo svoj sindikat. No, ono što je u početku trebalo sloviti kao borba za očuvanje digniteta u vidu plaća intelektualaca, pretvorilo se u dobro uhodan biznis koji je u konstantnoj suradnji s proračunom. Ribić, kojem se plaća kreće iznad petnaest tisuća kuna te kojem Burilovićeva primanja nisu pretjerana, ispalio je kaskadu misaonih gluposti koje su sad predmet sprdnji po međumrežju.

Dok se većina poduzetnika, umirovljenika, prosvjetara i inih obespravljenih građana pita hoće li im stići plaće, mirovine, socijalna pomoć, Ribić se bahato razbacuje tuđim kunama kao da ih svakodnevno ubire sa zrinjevačkih platana. Uz to, uživajući u svojoj zoni komfora, stupidno zaključuje da ne treba mijenjati postulate HGK jer ne štima sve ni na Sveučilištu pa hoćemo li ga zatvoriti zbog Borasa.

Kad jedan sindikalist ovako tendenciozno brani stalan prihod iz vreće bez dna, onda on ili nije svjestan situacije u kojoj se, ne samo Hrvatska, već cijeli svijet nalazi, ili je toliko bešćutan da će nauštrb malog čovjeka, parazitski uništiti glavni izvor svog hedonističkog života – realni sektor. Logika kojom se služi Ribić nekoć je izazivala revolucije. Vrhunac Ribićevih eskapada dogodio se u nedjelju kad je medijima odaslao priopćenje u kojem ima mnoštvo rečenica za rubriku "Greatest shits".

Ljudi još uvijek šute no kako ostati nijem, novinarski, pred likom i djelom velikog mesije koji živi od članarina stvarajući sindikalni piramidalni inženjering s dobro ušančenim rovovima iz kojih odašilje nemoguće prijedloge ne bi li si održao imovinski status do odlaska u mirovinu, koje, možda i neće biti zbog ovakvih poput njega. Radikalno zastupajući nepromjenjivost brani vertikalnu promjenu na bolje. Tko to još želi dobro društvu za kojeg se, navodno, bori, ostavljajući ga u mraku pogrešnosti i nepromjenjivosti s najviših instanci?

Ako Sveučilište ne valja, onda ga mijenjaš. Mijenjaš način rada. Isto je s Vladom, HGK ili karijesom na zubu. Samo, čovjek treba biti ili budala ili teški naivac da bi radio protiv sebe i svojeg dobro uigranog posla u kojem se boriš za mizernih 6% kojim ćeš nagraditi svoje podanike koji te plaćaju dvadesetak tisuća kuna mjesečno. Zato mu i nisu astronomska primanja kolega velika jer bi time označio i sebe kao dobro situiranog ''svadljivca'' koji će naći problem tamo gdje ga ni nema da bi opravdao svoje mesijansko postojanje.

Sindikalni bogataš, koji misli da se kapital akumulira kroz članarine, smatra da bi ukidanjem članarine slobodno mogli ukinuti državu vodeći ju u anarhiju. Naravno, njemu je sve što dokida parazitizam – anarhija. Ribićeva ludost vezana uz obvezne članarine podsjeća na Ludog Klobučara.

Valjda je samo u Hrvatskoj, zemlji čudesa, moguće da Ribić brani radnike tako da osigurava svoj sadašnji "skromni" prihod žrtvujući njihov.

Nemuštog hipster mesiju trebalo bi jednom napokon otpremiti u prijevremenu mirovinu.