Ususret dolasku Pompea u Hrvatsku: Ekonomske pritiske i uvjetovanja treba jasno odbiti

U borbi protiv Huaweija, koji unatoč svim činjenicama koje dokazuju obratno, Washington smatra skoro pa službenom špijunskom agencijom kineske vlade i narodnooslobodilačke vojske Kine, prva je pala Velika Britanija. Ubrzo je i Francuska donijela odluku da neće obnoviti licence za Huawei 5G opreme nakon njihova isteka. Od europskih velikih igrača, ostala je samo Njemačka koja se sa SAD-om ne slaže u mnogočemu; od kineskih proizvođača 5G oprema, do plinovoda Sjeverni tok 2 i Irana.

Američki državni tajnik je sredinom mjeseca posjetio Poljsku, Češku, Austriju i Sloveniju čijim je čelnicima objasnio američki stav prema Kini i Rusiji te ih upozorio na opasnost energetske i tehnološke suradnje sa njima. Slovačka i Mađarska nisu bile dio turneje zbog toga što obje zemlje imaju dobre odnose sa Pekingom i nastoje izbjeći binarne odluke.

Drugi dio europske turneje vodi Pompea u Italiju, Vatikan, Grčku i Hrvatsku. Talijanski premijer Conte izrazio je razumijevanje za američke argumente i uvjerio je državnog tajnika da će pripaziti na telekomunikacijsku sigurnost 5G mreža, što bi moglo značiti de-facto zabranu Huaweija. Pri tome je Italija članica inicijative Pojas i put, što znači da je realno stanje stvari puno složenije a budućnost talijansko-kineskih odnosa nije predodređena.

Usprkos impresivnoj dinamici jačanja anti-kineske koalicije, SAD tu i tamo nailazi na otpor. Najveći fijasko dogodio se u Vatikanu. Sveti Otac odbio je primiti Pompea zbog toga što bi se u kontekstu izbora to moglo protumačiti kao podrška aktualnom predsjedniku Trumpu. Vatikan s Kinom želi produžiti sporazum o imenovanju biskupa koji je bio postignut prije dvije godine. Budući da je taj sporazum jedan od najvećih uspjeha Vatikanske diplomacije u novije doba i garancija opstanka katoličanstva u Kini, Sveti otac ne kani ulaziti u političke dijaloge i igre koje mogu naštetiti krhkoj ravnoteži.

U Portugalu, američki veleposlanik Glass poručio je vladi da se mora odlučiti hoće li biti sa saveznicima ili s Kinom. Portugalski je predsjednik de Sousa vrlo hladno poručio Glassu da samo predstavnici koji su dobili povjerenje stanovnika Portugala imaju pravo odlučivati o sudbini zemlje.

Tu je i spomenuta Njemačka. U razgovoru za Bild američki tajnik nije mogao skriti frustraciju njemačkom politikom te je odgovarajući na pitanje o Iranu rekao da je „njemačka vlada vrlo razočaravajuća“. Odnosi Njemačke i SAD-a su u silaznoj putanji. Pored starih špijunskih skandala sa prisluškivanjem kancelarke Merkel, Washington sada optužuje Njemačku za nepoštene trgovinske prakse i bilateralni deficit od 64 milijarde dolara. Trump je kao posebnu prijetnju američkom tržištu izdvojio njemačku automobilsku industriju. Zemlje se dodatno razilaze po pitanjima klimatskih promjena, G7, migracija i izdvajanja za obranu. Američka odluka o povlačenju snaga iz Njemačke još je jedan klin u rastućem rascjepu dvaju partnera.

Stavimo li sve u kontekst američko-europskog trgovinskog okršaja, stvari ne izgledaju nimalo perspektivno. Prošle je godine zbog rješenja WTO u sporu o nezakonitim državnim subvencijama za Airbus-u SAD uvela tarife na europske proizvode u vrijednosti od 7,5 milijardi dolara. EU je spreman odgovoriti istom mjerom—uostalom, dokazano je da je SAD također subvencionirao Boeing. Trenutačno Donald Trump razmišlja o uvođenju dodatnih tarifa za proizvode u vrijednosti od 3,1 milijarde dolara.

U Grčkoj koja s Kinom ima uspostavljene vrlo konkretne gospodarske odnose, Pompeo se fokusirao na pokušaj smirivanja odnosa između Grčke i Turske i stabilnosti unutar NATO-a. U kontekstu bilateralne suradnje potpisan je sporazum o suradnji koji pokriva obranu, tehnologije i obrazovanje u kojem se spominje „važnost umjetne inteligencije, kibernetičke sigurnosti i 5G mreža“.

Sada Pompeo stiže u Hrvatsku kako bi je pokušao spasiti iz ralja Kine i Rusije te nagovoriti Banske dvore da ne koriste kinesku opremu, da ne surađuju s Kinom u infrastrukturnim projektima i koncesijama i da se okrenu prema američkom ukapljenom plinu. Pri tome Washington ima dobre izglede i poluge koje može iskoristiti: od pitanja viza, dvostrukog oporezivanja do tradicionalnog hrvatskog pijeteta prema svemu američkom i straha od ruskih diverzija.

Tako Washington kani „zaokružiti“ regiju – od Srbije i Kosova već je dobio određeno obećanje u telekomunikacijskim i energetskim pitanjima. Ostaju Hrvatska i Crna Gora – s potonjom će se vjerojatno kasnije razgovarati nakon što se smiri situacija oko formiranja Vlade i kada se donese procjena o tome koliko je nova vlada sklona Đukanovićevom pro-zapadnom smjeru.

Nekoć se Kini spočitavalo što gradi zasebne odnose sa zemljama europskog istoka i jugoistoka i na taj način stvara rascjep u europskom jedinstvu. No, čini se da sada SAD radi isto. Počevši s Poljskom, s kojom je SAD 2018. sklopio ugovor o prodaji 4,75 milijardi dolara vrijednog raketnog sustava Patriot te dugoročni ugovor o isporuci ukapljenog plina, Washington ciljano vrši pritisak na pojedine europske zemlje i uspostavlja sa njima suradnju bez osvrtanja na politiku službenog Bruxellesa.

Zanimljiv je Pompeov poziv da se stvori „novi demokratski savez“ zemalja koje će se odupirati Kini, Rusiji i drugim ne-demokratskim režimima. Možda će se u skoroj budućnosti ta inicijativa formalizirati i pretočiti u konkretan sporazum koji će u sebe apsorbirati inicijativu Triju mora.

Ako se to dogodi, zapadni svijet se cjepka na tri različita Zapada. Prvi je EU, drugi je NATO a treći SAD i njegovi partneri. Donedavno sva su tri Zapada bili komplementarni i ujedinjavale su ih gotovo identične vrijednosti, ciljevi, vizije i politike. No sada vidimo sve veću divergenciju. Na hipotetskom Vennovom dijagramu sve je manje tradicionalnih dodirnih polja.

U svemu tome je za nas u Hrvatskoj zabrinjavajuća tendencija američke politike da pomalo nasilu grupira zemlje regije bez uzimanja u obzir naših različitosti i povijesnih problema preko kojih još nismo prešli. Drugi problem je konkretniji: suverenost gospodarske i energetske vanjske politike koja ne mora nužno, ali može imati posljedice na tržišnu slobodu izbora, konkurentnost i cijene. Kao potrošača, brine me cijena a ne podrijetlo plina iz mog štednjaka.

Ako će američki ukapljeni plin biti element diverzifikacije energetskog tržišta Hrvatske, onda ćemo svi biti na dobitku. Ako američki plin podrazumijeva uvjete i ultimatume koji će ograničiti konkurenciju pravaca i dobavljača, onda ćemo svi biti mrvicu siromašniji. Isto vrijedi i za telekomunikacijsku opremu i tehnologije. Hrvatska je članica EU i NATO-a. U pitanjima vanjske politike i gospodarstva stavove treba u neophodnim okvirima usklađivati s Bruxellesom. U pitanjima kolektivne obrane sa NATO-om.

Ali osobna agenda Trumpove administracije—binarni, zero-sum treći Zapad—nema nikakve veze s normalnom paradigmom hrvatsko-američkih bilateralnih odnosa.