U kolovozu su u Hrvatskoj potrošačke cijene porasle 3,1 posto na godišnjoj razini. Najviša je to stopa još od 2013. kad je porast bio 3,3%. No, tko bi se sjetio što je bilo prije osam godina. Najžalosnije je to što su se umirovljenici ponadali da će im vladin ''Trojanski konj'' donijeti barem zeru radosti u kućnom proračunu. Eh, ne vjeruj vladi kad ti darove nosi. Povećanje mirovina bila je tek mrkva na štapu dok nam nisu uvalili batinu s neminovnim poskupljenjima.
Tko će bolje znati što se događa u svijetu od vlade koja servisira vanjski i unutarnji dug prateći kreditne trendove zaduživanja. Ko što se narkomani vesele pojeftinjenju dopa, tako se i naši lumeni iz Banskih dvora vesele boljem kreditnom rejtingu jer, bože moj, moći ćemo se opet zadužiti i nositi vrč na vodu dok se ne razbije. Uistinu, sirovine na svjetskom tržištu su opasno poskupjele i bit će teško iznivelirati pravu cijenu. U nedavnom razgovoru s jednim građevinskim poduzetnikom raspitujem se o eksploziji cijena novih stanova. Veli mi da su zalihe čelika iscrpljene, potražnja ogromna te da dok se ne akumulira novi lager, te cijene će ludovati zbog velike potražnje.
Da, potražnja diktira cijenu ponude, no, prema mišljenju ovog građevinara, on sa cijenom od 2.200 eura po kvadratu riskira špekulativnom cijenom jer ona može biti još viša zbog tržišta sirovinama ili niža, a on kupcu ne može ''sklizati'' cijenu jer ''nije to burza''. A cijene rasta sirovina, posebice goriva, kauzalno su djelovale na rast svih ostalih proizvoda ovisnih o cijeni nafte. Najpesimističnija je ta činjenica da, bez obzira hoće li krenuti pozitivni trendovi u cijenama sirovina, cijene proizvoda i usluga neće padati jer treba kompenzirati pandemijske gubitke. Trgovci će, zasigurno, korekciju dobiti i držanje cijena usmjeriti prema neophodnim namirnicama stalne potrošnje.
Stoga ni ne čudi da su porasle cijene ulja, masti, kruha te žitarica. I inače je većina obiteljskog novca odlazila na hranu. U svemu tome rastrošna država mora ostvariti svoje prihode da bi namirila potrebe mašinerije javnog sektora. Trošarine na goriva, maziva, alkoholna pića i cigarete, igre na sreću, namet na jad i bijedu, logični su potez neinventivne vlasti koja nikako pokrenuti smanjivanje kadra u javnom sektoru te ohrabrivanje realnog sektora u razvoju gospodarske ponude što kroz proizvodni što kroz uslužni što kroz IT sektor gdje smo itekako konkurentni u svijetu. No, još uvijek smo u političkoj generaicji koja pameti 80-e i kojoj je inflacija bila riječ u svakoj drugoj rečenici, posebice kad bi se na crno švercali dinari za marke, traperice za odojka, kava za ulje.
Na tom putu prema dolje, država umjesto da stimulira selo, OPG-ove, samodostatnost u hrani, baš poput dilera, čini nas velikim ovisnicima o uvozu ''buđave'' robe koju nam uvaljuju uvoznici po nerealnim cijenama. Dokle će ovo hrvatsko magare moći podnositi teret inflacije i histrionskog povećanja mirovina i plaća to nitko ne zna. Razvidno je samo da svaka iduća odluka vezana uz mjere o pandemiji može imati katastrofalne posljedice na cijelo društvo.
Ukoliko vlada ne promijeni svoju politiku, ukoliko ne oživimo proizvodnju, ne rasteretimo plaće, realne poslodavce, možemo svi šešir u ruke pa tancat uz vergl hrvatskih političara posvuda po europskim trgovima.
