|
Tako da trenutno mjesto boravišta nisam ni stigao prijaviti, a sada, zbog novonastale situacije to je nemoguće, što je i logično jer bi prijave trenutnih mjesta boravišta omogućile manipulaciju i legalno kršenje ograničenja kretanja. Napuštanje mjesta boravka nemoguće je bez propusnica. Propusnice izdaju tri institucije, Gradski ured za mjesnu samoupravu, obiteljski liječnik te poslodavac. Gradski ured za mjesnu samoupravu izdaje propusnice isključivo iz razloga navedenih u članku II e) Odluke stožera civilne zaštite RH: iz vitalnih obiteljskih razloga: skrb o djeci i starijima (dostava hrane i ljekova) izvan mjesta prebivališta te u slučajevima kada se mora skrbiti o životinjama i to isključivo za odlazak iz mjesne četvrti i povratak u četvrt.
Međutim ništa od navedenog nije moj problem, jednostavno sam student koji je u Zagrebu, nemam trenutno prijavljeno mjesto prebivališta, živim ovdje s djevojkom koja je iz Zagreba i nemam namjeru napuštati grad. Pridržavam se svih mjera koje predlaže stožer civilne zaštite RH pa čak i rigoroznije od onog što predlažu. Ipak, našao sam se u situaciji kada trebam izaći iz stana, sjesti u automobil te voziti po gradu i tu dolazimo do apsurda.
Dakle, ograničeno nam je kretanje, što svakako smatram racionalnom odlukom, ali unatoč ograničenjima kretanja, vozači moraju registrirati svoje automobile po isteku registracije (nije li to mjesto okupljanja više ljudi koje se ne može baš kontrolirati?). Upravo to se meni dogodilo, istekla mi je registracija i moram voziti po gradu kako bih došao do stanice za tehnički pregled.
Osim što mi je to najrizičnije kretanje u doba COVID-19, moram voziti u automobilu registracijskih oznaka druge županije, ja koji nemam boravište u Zagrebu. Nameće se pitanje: “Što ako me zaustavi policija?”. Odgovor na to pitanje pokušao sam dobiti prije svega od ravnateljstva Stožera civilne zaštite RH.
Oni su me uputili samo na odluke stožera bez odgovora na moje pitanje. U odlukama stožera nema rješenja za moj problem. Zatim sam isto pitanje postavio civilnoj zaštiti u gradu gdje mi je prijavljeno mjesto prebivališta. Tamo su mi rekli kako će me policija sigurno zaustaviti zbog registracijskih oznaka i tražiti propusnicu te da se javim SCZ u gradskoj četvrti te ih tražim bilo kakvu trenutnu potvrdu o trenutnom mjestu boravišta ili propusnicu, što sam i učinio. Njihov odgovor bio je samo uputa kako oni isključivo daju propusnice po već navedenom članku u tekstu (članak II e) ) i uputili me da u slučaju drugih pitanja zovem broj 113. Broj 113 jako je teško dobiti, vjerojatno su zasuti stalnim pitanjima.
Nakon što sam dobio broj, dobio sam sljedeći odgovor: Logično je da se smijem kretati gradom poštivajući pravila socijalne distance, najbitnije je da nisam u samoizolaciji. Ipak, opet postavljam pitanje, što ako me zaustavi policija? Vrlo ljubazna gospođa mi odgovara da bih onda uz osobnu iskaznicu trebao predočiti i studentsku iskaznicu i sve bi trebalo proći u redu. Međutim, moram priznati da mi nije zvučala uvjerljivo, što je razumljivo jer ona samo može reći onoliko koliko zna, a zna ono što piše u odlukama Stožera civilne zaštite koje su vrlo šture. Siguran sam da nisam jedini u Zagrebu s ovim problemom te da postoji puno ljudi koji su u istoj ili sličnoj situaciji.
Što ako dođe do ograničenja kretanja između gradski četvrti, a ljudi migriraju od četvrti do četvrti pogotovo nakon potresa? Sve to navedeno s vrha piramide na kraju se spušta na privatnu osobu i policijskog službenika.
Koliko je vjerojatno da policijski službenik koji je na dnu hijerarhijske piramide zna donijeti ispravnu odluku, kada oni na vrhu ni sami ne znaju? Pitanje je što će prevagnuti na terenu, čista represivna mjera bez logike ili praktična logična mjera… Osobno se nadam da neću imati priliku ni saznati i da ću svoj problem riješiti bez zapreka, ali bilo bi dobro da se razmisli, unatoč odlukama SCV RH, o svim nepravilnostima i kako na terenu postupiti u slučaju situacija kao što je ova.
|
