Xi Jinping odlaskom u Wuhan kupio još malo strpljenja nacije

U Europi trenutno traje eksponencijalna ekspanzija pandemije koronavirusa, podižu se zone karantene, uvode se stroge/že kontrole na granicama, otkazuje se nastava, ukidaju se ili odgađaju sajmovi i sportska natjecanja. Otprilike je to situacija u kojoj se Kina nalazila 1. veljače, kada kineska vlada još nije znala puni obujam epidemije, ali je znala da je jedino rješenje da ju pokuša maksimalno suzbiti unutar svojih granica, a svoje građane prisiliti na maksimalnu disciplinu.

Otprilike 40 dana poslije, kineski predsjednik Xi Jinping slavodobitno dolazi u Wuhan i izjavljuje da je 'pobjeda sasvim blizu’, dajući jasan signal da zdravstvena kriza i ekonomska apstinencija idu svojem kraju. Čak su i azijska tržišta kapitala „poskočila“ od sreće, sve dok ih vijesti iz Europe i SAD-a nisu opet srozale na dno. Ali to ne mijenja činjenicu da Kina ponovno projicira sebe kao najjači faktor političke i ekonomske stabilnosti u svijetu, dok prava kriza tek počinje pogađati ostatak svijeta.

Mnogo toga je u Xi-jevoj posjeti Wuhanu izgledalo kao slavodobitnički ulazak rimskog vojskovođe u grad. Kineski mediji su već danima puni samohvale, kao dokaz nadmoćnosti kineskog modela u kojemu se bespogovorno poštuje autoritet, koji donosi rezultat i garantira sigurnost. Oni ne likuju nad talijanskom sudbinom, ali na marginama svih objavljenih članaka jasno poručuju: „ovakva Europa nije sposobna proći ispit niti sa otvorenim knjigama“.

Predsjednikov posjet Wuhanu je medijski vrhunski odrađen, ali je sam razlog dolasku zapravo bilo rastuće nezadovoljstvo stanovnika u samom gradu. Dok ostatak Kine živi sve normalnije, milijuni Wuhanaca još uvijek žive zaključani uz vrlo rigorozne mjere nametnute još 12. veljače, a koje gotovo u potpunosti zabranjuju ljudima izlazak iz stanova. Partijski izabrani predstavnici stambenih jedinica su zaduženi za organizaciju svega, od dostave namjernica i lijekova, do organizacije samo-izolacije te, po potrebi, transfera u bolnicu.

Za većinu Wuhanaca, novogodišnji praznici su se pretvorili u beskonačno mučenje. Tamo gdje su se zatekli u četvrtak, 23. siječnja, kada je grad zatvoren, tamo su uglavnom i danas. Četrdeset dana poslije, stanarinu i račune i dalje moraju plaćati, a na posao ne mogu ići zbog čega su mnogima poslodavci prestali isplaćivati plaću. Njihovu frustraciju je prošli tjedan uživo osjetila kineska zamjenica premijera, Sun Chunlan, obilazeći nekoliko rezidencijalnih četvrti dok je bila u posjeti Wuhanu. U jednom stambenom kompleksu, stotine ljudi su joj sa prozora izvikivali: „lažno, lažno, sve je lažno“, misleći na organizaciju sigurnosnih mjera i dostave hrane, za koju su smatrali da nije bila na zadovoljavajućem nivou.

Novoizabrani partijski sekretar grada Wuhana je odmah nakon njene posjete objavio plan kako bi „naučio građane Wuhana da cijene napore koje je vlada učinila za njih“. To je pak izazvalo val ljutnje na kineskim socijalnim mrežama, čija se frustracija više niti medijskom cenzurom ne može prikriti. Lokalni pisac iz Wuhana piše kako zatvorenost ima teške psihičke posljedice na sve njih, pogotovo one koji nemaju osigurane prihode, te svoje valove ljutnje usmjeravaju prema Pekingu.

Sve su jasniji i glasniji zahtjevi da se karantena ukine, što si kinesko vodstvo još ne može dopustiti pošto im se 90 posto, od trenutnih 15.000 zaraženih, nalazi baš u Wuhanu. Kineski predsjednik zna da preuranjeno puštanje Wuhana s uzice može ugroziti ovaj trenutni ekonomski zalet, ili još gore, otvoriti nove epicentre zaraze. A novo strpljenje i disciplinu nacije za suzbijanje epidemije teško da bi ponovno dobio.

Predsjednik je u Wuhan prvenstveno išao kako bi zatražio još samo malo strpljenja, i smirio stanovnike Wuhana koji osjećaju da ih ostatak Kine već neko vrijeme promatra kao tumor društva. Jer ostali kineski gradovi im nabacuju krivnju što nisu mogli praznike provesti slaveći s obiteljima u restoranima, optužuje ih što su stvorili virus jedući šišmiše, te ih kritizira što ih je nekoliko milijuna pobjeglo iz grada neposredno prije uspostavljanja karantene te tako proširili virus.

Zbog bijega pred karantenom osjećaju kritike i od strane međunarodne zajednice, iako su sada isti krimen napravili i sami Talijani pred zatvaranje sjevera zemlje kada su mnogi pobjegli, te je naknadno cijela Italija morala biti stavljena pod karantenu.

Predsjednik Xi Jinping je odlaskom u Wuhan kupio još malo strpljenja nacije da uspješno okonča krizu u zemlji, ali je isto tako (barem iz svoje perspektive) dokazao svijetu uspješnost kineskog modela i u vrijeme najveće krize. Jasno je svima poručio da će Kina prva proći ciljnu liniju te voditi i „post-koronski“ ekonomski razvoj.