Aleksandar Marković i Simfonijski orkestar HRT-a izvest će veličanstvenu 8. simfoniju Antona Brucknera

Simfonijski orkestar HRT-a već godinama njeguje lijepu suradnju s maestrom Aleksandrom Markovićem, dirigentom koji uživa međunarodni ugled zahvaljujući uspješnom djelovanju na pozicijama šefa dirigenta Tirolskog državnog kazališta i Simfonijskog orkestra u Innsbrucku, glazbenog ravnatelja i glavnog dirigenta Filharmonije iz Brna te glazbenog ravnatelja Opere North u Leedsu, kao i nastupima diljem svijeta.

Posljednji put vidjeli smo ga u Zagrebu u prosincu 2019. kada je nastupio u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog uz soliste, Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a.

Ovaj put, maestro Marković u Zagrebu će nastupiti u Maloj dvorani Doma sportovauz Simfonijski orkestar HRT-a i veličanstvenu Osmu simfoniju Antona Brucknera. Riječ je o posljednjem simfonijskom ostvarenju koje je Bruckner dovršio, a počeo ga je na krilima konačnog uspjehai priznanja koje je doživio izvedbom Sedme simfonije 1884.

Tri godine poslije, partituru Osme simfonije poslao je jednom od svojih najbližih suradnika i podupiratelja, dirigentu Hermannu Leviju koji ju je ocijenio neizvedivom i predložio preinake.

Bruckner, iznimno držeći do mišljenja kolega, našao se (iznova) u stvaralačkoj krizi, no upustio se u reviziju partiturei do 1890. načinio novu verziju. Prva izvedba upriličena je u Beču nešto prije Božića 1892. u Musikvereinu; Bečkom filharmonijom dirigirao je Hans Richter. Uspjeh je bio senzacionalan, a nisu izostale ni ovacije.

Zloglasni kritičar Eduard Hanslick ocijenio je kako „posebnost djela čini, ukratko, uvođenje Wagnerova dramatskog stila u simfonijsku glazbu“.

Skladatelj Hugo Wolf zapisao je pak kako to ostvarenje u duhovnoj dimenziji i dosegu nadilazi sve prethodne simfonije toga majstora. Kao i u ostalim simfonijama, i u ovoj je Bruckner pokazao sklonost za grandioznu vagnerovsku zvučnost, no što se tiče ustroja ugledao se na Beethovena: iz zagonetnog, tonalitetno neodređenog uvoda izrasta veličanstveno zdanje koje kulminira nagomilanom energijom golemog intenziteta.

Skladateljeve revizije partitura rezultirale su različitim verzijama Osme simfonije; ona u redakciji Roberta Haasa koju izvodi Simfonijski orkestar HRT-a temelji se na verziji iz 1890. uz dodatak dijelova iz 1887. koji su bili izmijenjeni ili izostavljeni. Danas je to najomiljenija i najčešće izvođena verzija toga djela.

Zbog epidemioloških mjera i ograničenog broja posjetitelja na ovome koncertu ulazak u Malu dvoranu Doma sportova bit će moguć samo za 100 prošlogodišnjih pretplatnika Majstorskoga ciklusa.