Autobiografija Tarkovskog među novim izdanjima Edicija Božičević

Andrej A. Tarkovski (1932.-1986.) bio je sovjetski filmski i kazališni redatelj te teoretičar filma, smatran jednim od najutjecajnijih i najznačajnijih filmskih redatelja uopće. Diplomirao je filmsku režiju na Državnom filmskom institutu u Moskvi. Autor je sedam filmova: "Ivanovo djetinjstvo" (1962.), "Andrej Rubljov" (1966.), "Solaris" (1972.), "Zrcalo" (1975.), "Stalker" (1979.), "Nostalgija" (1983.) i "Žrtva" (1986.). Zbog neslaganja s vlastima 1979. seli iz Sovjetskog Saveza i posljednja dva filma snima u inozemstvu.

Neposredno pred smrt, ponukan pismima zbunjenih gledatelja, Tarkovski je odlučio podijeliti s publikom svoje viđenje filma. U knjizi "Zapečaćeno vrijeme" autor se osvrće na rad na svojim filmovima, dijeli s čitateljem vlastita promišljanja o teoriji i praksi filmskog stvaralaštva te, na kraju, pokušava doći do zaključka o tome kojom je idejom on sam bio vođen dok je snimao filmove, ali i koja je moguća budućnost filma kao medija.

Dvije ključne osobitosti filma kao samostalne umjetnosti za Tarkovskog su filmska slika i ritam, čija je zadaća prikazati protok vremena u kadru. Svoje tvrdnje autor obrazlaže kroz niz primjera kako iz vlastitog, tako i iz stvaralaštva svojih suvremenika. "Zapečaćeno vrijeme" svojevrstan je pečat i završna riječ jednog od istinskih velikana filma dvadesetog stoljeća.

Prijevod na hrvatski potpisuje Kristijan Poklečki.

Knjiga "Amadoca" Sofije Andruhovič najavljena je kao epsko ostvarenje jedne od najvažnijih i najproduktivnijih suvremenih ukrajinskih spisateljica.

Andruhovič (1982.) piše romane, publicistiku, eseje te se okušala i u pisanju priča za djecu i uređivanju književnoga časopisa Četver. Veliki je uspjeh doživjela po objavljivanju romana "Felix Austria" (2014.), koji je postao ukrajinski bestseler te je ovjenčan Nagradom za knjigu godine BBC Ukrajina 2014., Književnom nagradom Joseph Conrad Korzeniowski 2015., te Nagradom Lesia i Petro Kovalev 2015. Po romanu je snimljen i uspješan film.

Godine 2020. objavljuje "Amadocu", koja već po izlasku doživljava kultni status i smatra se jednim od najvažnijih djela suvremene ukrajinske književnosti.

U ovom romanu autorica progovara o različitim vrstama ljubavi u kriznim trenucima za čovjeka i za čovječanstvo kao takvo, o sjećanju i zaboravu, o necjelovitosti i konstantnoj promjenjivosti ljudske osobnosti, o neispričanim pričama koje leže na dnu našega sjećanja. Roman u sebi spaja tri priče: iz vremena drugog svjetskog rata u malenom gradiću u zapadnoj Ukrajini, događajima za vrijeme sovjetskih represija te sadašnjosti, povezane nitima fragmentarnosti sjećanja, boli i ljubavi.

Kroniku ukrajinske povijesti i povijesti ukrajinske književnosti koja će se zaokružiti u potresnu alegoriju nestanka izuzetnom vještinom autorice da kroz gotovo 900 stranica teksta provuče vrlo jasnu, neprekinutu i nerazvodnjenu pripovjedačku nit, na hrvatski su prevele Ana Dugandžić i Dariya Pavlešen.

Edicije Božičević objavile su i kriminalistički roman "Neprocjenjiv" poljskog publicista, književnika i filmskog scenarista Zygmunta Miłoszewskog.

Rođen 1976. u Varšavi, Miłoszewski je radio kao novinar i urednik u časopisu Newsweek. Na književnoj sceni pojavljuje se 2005. godine kada objavljuje svoj prvi kriminalistički roman "Domofon", s kojim osvaja književnu kritiku i koja ga proglašava poljskim Stephenom Kingom. Godine 2006. objavljuje knjigu za mlade "Góry Żmijowe", a 2007. i drugi kriminalistički roman "Upleteni", za koji je iste godine nagrađen nagradom Wielkiego Kalibru.

Njime započinje izuzetno uspješnu trilogiju o tužitelju Teodoru Szackom ("Upleteni", "Zrno istine", "Gnjev", sva tri romana objavljena u hrvatskom prijevodu Mladena Martića u izdanju Edicija Božičević). Prema istom romanu napisao je scenarij za film koji je predstavio u studenome 2011. u New Yorku, u sklopu festivala New Literature from Europe.

Nastavak knjige "Upleteni", roman "Zrno istine" također je osvojio nagradu Wielkiego Kalibru za najbolji kriminalistički roman. Publisher's Weekly proglasio ga je jednim od najzanimljivijih suvremenih pisaca na poljskom jeziku. Njegova djela prevedena su na više od petnaest jezika.

Hrvatski prijevod romana "Neprocjenjiv" potpisuje Mladen Martić.