Basara: Hrvatska i srpska književnost su sijamski blizanci

Basara je 2020. dobio NIN-ovu nagradu za roman "Kontraendorfin" (2020.), koji je u Hrvatskoj objavljen u izdanju 24sata, a razgovor s autorom u Hrvatskom glazbenom zavodu imao je za povod nedavni izlazak, u izdanju istoga nakladnika, njegove knjige "Andrićeva lestvica užasa" (2016.).

Rašeta je kazao kako je riječ o piscu kojemu u književnoj tradiciji jugoslavenskih naroda "nema prethodnika, a moguće ni nasljednika", piscu posve jedinstvena stila, čije knjige donose posebno iskustvo čitanja, koje se bave ozbiljnim temama a na svakoj se drugoj stranici može od srca nasmijati.

"Te knjige možete čitati kao slike našeg vremena, a možete ih čitati i kroz jednu ludističku poziciju s koje se gleda život, kao pokušaj da se s društvenom zbiljom i političkom zbiljom čovjek suoči s onim što mu jedino preostaje, a to je humor", rekao je Rašeta.

Romanopisac, esejist i dramatičar, Basara svoje bogato stvaralaštvo velikim dijelom temelji na osporavanju nacionalnih mitova, stereotipa, autoriteta i tradicija. U "Andrićevoj lestvici užasa" (2016.) bavi se balkanskim mentalitetom prokazujući duhove nacionalizama i mitomanije. Roman "Kontraendorfin" nastao je kao svojevrsni nastavak te knjige, s istim protagonistom i pripovjedačem.

U "Andrićevoj lestvici užasa", njegov protagonist Kaloperović, odlazeći iz Beograda u Zagreb radi promocije svoje knjige, posjećuje prijatelja, ali susret dvojice starih znanaca pretvara se u nesputan i nemilosrdan dijalog u knjizi koja je opisana kao parabola o balkanskom mentalitetu.

Autor temeljito secira lokalne nacionalne mitove, svetišta borbenih gluposti, primitivizma i korupcije. Kroz monologe Kaloperovićeva prijatelja Stojkovića kojima je tema Andrić, otvara se ambis kulture laži na kojoj počiva i mit o prestižu simboliziran u liku književnog nobelovca.

Pisac je kazao kako je činjenica da se od 1990-ih naovamo Andrića čita kroz ideološke nacionalističke ključeve: "Srbi, po svom običaju, gledaju Andrića kao nekoga tko je dobio Nobelovu nagradu i tko se obilježio prema srpskoj književnosti. Njih manje zanima njegovo djelo nego njihova politička korist", pojasnio je.

U "Kontraendorfinu" pisac nastavlja priču iz prve knjige, ali još karnevalski urnebesnije, uvodeći niz grotesknih i fantastičnih motiva, te niz "stvarnih" književnih i povijesnih likova od Desanke Maksimović preko Mile Budaka do Milivoja Đilasa, te izvrguje ruglu pogubnost srpskog mentaliteta, ideoloških zanosa i nacionalne megalomanije njegovih nositelja. Roman je proglašen vrhuncem Basarina opusa o demontiranju srpskih mitova.

Romane "Kontraendorfin" i "Andrićeva lestvica užasa" Rašeta je nazvao zabavnim romanima o čemeru, pričama o "tami jedne sredine koja se već desetljećima koprca u provincijalizmu, šovinizmu i monomaniji, ne samo na svoju štetu i za svoj račun, nego i na štetu svih susjeda u regiji", a koje zabavnima čini autorski ludizam.

U razgovoru su se Rašeta i Basara dotaknuli niza malignih i neuralgičnih točaka novije srpske povijesti, kulture i politike, kojima se taj pisac bavi u svojim knjigama, a Basara je kazao kako, po njemu, Stanko Lasić "nije bio u pravu kad je rekao da je srpska književnost Hrvatima danas kao Bugarska - hrvatska i srpska književnost su sijamski blizanci".

O svojoj književnosti rekao je kako je on pisac koji izuzetno sporo piše. "Pišem vrlo sporo i teško. Da bi se lako čitalo, mora se teško pisati", rekao je pisac, koji upravo piše novi roman, koji će biti treći roman planirane trilogije, zajedno s "Andrićevom lestvicom užasa" i "Kontraendorfinom".

Svetislav Basara (1953.) do sad je objavio tridesetak knjiga. Noviji su mu romani "Tajna historija Bajine Bašte" (2010.), "Početak bune protiv dahija" (2010.), "Mein Kampf" (2011.), "Dugovečnost" (2012.) i "Gnusoba" (2013.). Dobitnik je NIN-ove nagrade za najbolji roman 2006. godine i za roman "Uspod i pad Parkinsove bolesti". Prevođen je na engleski, francuski, njemački, mađarski, bugarski, talijanski, španjolski i makedonski jezik.