Obilježavanja 150. obljetnice rođenja slikara, koji je svojim djelovanjem obilježio kraj 19. i prve dekade 20. stoljeća, organiziraju Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstveni i umjetnički radu Đakovu, Grad Đakovo, Općina Viškovci u kojoj je umjetnik rođen te đakovački Katolički bogoslovni fakultet.
Tim je povodom u Spomen-muzeju biskupa Josipa Jurja Strossmayera otvorena izložba radova Ivana Tišova, a obuhvaćaju njegovu sakralnu preokupaciju, dok su umjetnikovi radovi svjetovne tematike izloženi u Muzeju Đakovštine, a gdje je izložba „Ivan Tišov – 1870.-2020. otvorena u petak. U toj muzejskoj kući izloženo je 20-ak portreta, aktova i Tišovih pejsaža, dok su u Spomen-muzeju, uz izložene radove, i radovi koji se mogu pogledati power-point prezentacijom.
Tišov je autor koji je svoje stvaralačko nadahnuće pronalazio u Đakovu. Na žalost, nemamo cjelovit uvid u njegov opus jer su ta djela u Zagrebu; ne cijenimo dovoljno svoje ljude. Dobro je što se održava ova obljetnica i podsjeća na život i rad Ivana Tišova, rekao je upravitelj HAZU-ovog Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu, prof. dr. Pero Aračić.
Ravnatelj Muzeja Đakovštine mr. Borislav Bijelić govorio je o inicijativi da se kroz obilježavanje 150 godina Tišove smrti da zaslužan spomen ovom slikaru koji je stasavao pod umjetničkim utjecajem Vlahe Bukovca. Bijelić je podsjetio na početak ove godine kada su održana predavanja u Viškovcima o Tišovu, kada su predstavljeni njegovi rani radovi, a ispred župne crkve sv. Mateja tada je otkrivena bista tom slikaru.
Izložbu u Spomen-muzeju biskupa Strossmayera otvorio je zamjenik đakovačkog gradonačelnika Robert Francem.
Obilježavanje Tišove obljetnice nastavlja se u Đakovu u petak, 16. listopada, kada će u Središnjoj nadbiskupijskoj i fakultetskoj knjižnici biti održan znanstveni skup o njegovom životu i stvaralaštvu.
Ivam Tišov (Viškovci kraj Đakova, 8. II. 1870 – Zagreb, 20. IX. 1928). školovao se na Obrtnoj školi u Zagrebu, zatim u Beču, Muenchenu i Parizu. Od 1905. bio je profesor na Obrtnoj školi u Zagrebu. U duhu akademizma radio je žanr-scene, mitološke i alegorijske kompozicije (Satir i nimfe, 1917), portrete (M. Dežman, 1900) i krajolike. Dekorativne kompozicije izveo u Zlatnoj dvorani Odjela za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu, HNK-u i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te u mnogim crkvama u Hrvatskoj. Bavio se i ilustracijom (V. Vidrić, Pjesme, 1907).
