Dobro je ništa Olje Lozica pretpremijerno 29. lipnja u &TD-u

Predstava je dio programskog ciklusa kojim je Teatar &TD nakon dvomjesečne stanke ponovo otvorio svoja vrata za publiku, no budući da postojeći izvedbeni uvjeti ne zadovoljavaju potrebne kriterije za izlazak planiranih premijera u smislu punog kapaciteta gledališta nužnog za prvo javno izvođenje, to će kazalište tekuću sezonu završiti s pretpremijerama.

Predstavom "Dobro je ništa" Olja Lozica i suradnici problematiziraju depresiju iz aspekta nemogućnosti prepoznavanja njenih simptoma i njenih uzroka.

"Kada nas se pita kako smo, nerijetko se i očekuje da ćemo odgovoriti da smo dobro. Pitanje 'kako si?' ima smisla, dakle, utoliko što unaprijed podrazumijeva odgovor, odgovor koji sugerira da smo dobro. Takvo pitanje, s podrazumijevajućim feedbackom, simptomatično je za suvremenu brzinu življenja", stoji u najavi.

Ako nismo dobro, nedolično je, ne ponašamo se prema poželjnom kulturalnom obrascu. Točnije, ne dajemo odgovor koji se od nas očekuje. To je već samo po sebi eksces.

"Bavljenje temom depresije utoliko je i predstavljalo izazov jer mentalni poremećaji, za razliku od bolesti, nemaju jasne anatomske pokazatelje, a s ovom predstavom nije se nastojalo pristupiti depresiji iz medicinsko-klasifikacijske perspektive", napominje se u najavi.

Predstava "Dobro je ništa" progovara o depresiji ističući dinamični i neraskidivi odnos pojedinca i njegove okoline, a pritom niti u jednoj rečenici ne spominjući depresiju.

"Ne adresira specifičan segment svakodnevice i društva koji možemo potom klasificirati kao siguran izvor depresije. Upravo suprotno. Prizma kroz koju se gledalo na depresiju kao zdravstveni poremećaj u ovoj predstavi jest njena 'nespecifičnost' kao specifičnost, čime se želi sugerirati da i sama depresija ulazi u ljudske živote osjetno, ali zamaskirano. Da ju osjećamo, ali ju i ne prepoznajemo", ističe se.

Naglašavanjem tog odnosa između pojedinca i okoline Olja Lozica uspijeva bez eksplicitnog upiranja prstom u 'krivce' istaknuti kako je sama suvremenost koju živimo mreža različitih društvenih silnica koje utječu na pojedinca. Da je kompleksnost suvremenog svijeta nerijetko zastrašujuća, jer ne nudi instrukcije kako se s njom i nositi.

Predstavu nosi četvero mladih glumaca: Deni Sanković, Romano Nikolić, Andrea Špindel i Aron Aleksej Ljevaković. Dramaturgiju potpisuju Olja Lozica i Luka Bosanac, scenograf je Stefano Katunar, kostimografkinja Barbara Bourek, a za autorsku glazbu i izbor glazbe zaslužan je Aaron Aleksej Ljevaković.

Zbog situacije uzrokovane bolešću covid-19 te preporučenih epidemioloških mjera održavanje distance, broj mjesta u gledalištu je smanjen, a premijerna izvedba, s punim kapacitetom dvorane, u planu je na jesen.