Rođen je 2. svibnja 1943. godine u Banja Luci. Osnovnu školu pohađa u Zagrebu, dok gimnaziju završava u Rijeci. Prve glumačke korake je napravio u kazališnoj trupi Viktor Car Emin.
Nakon mature upisuje studij glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, koju uspješno završava, te počinje profesionalno nastupati u Zagrebačkom kazalištu mladih 1968., da bi 1969. postao stalni član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu gdje radi sve do umirovljenja 2018. godine. Iako je bio jedan od najnadarenijih studenata, njegova se kazališna karijera razvijala postupno, sve do grandioznih kreacija po kojemu će ga pamtiti mnogi naraštaji. Na pozornici je odigrao preko 150 različitih uloga, većinom na svojoj matičnoj sceni HNK u Zagrebu, a surađivao je i s HNK Ivan Pl. Zajc iz Rijeke, HNK u Splitu i na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Prva glavna uloga u matičnoj kući je bila naslovna u Lorenzacciu Alfreda de Musseta (režija Vlado Habunek), da bi ulogom Pometa u slavnoj inscenaciji Dunda Maroja Marina Držića, u režiji Ivice Kunčevića,1981.godine osvojio kritiku i publiku, neponovljivo odigravši lik snalažljivog sluge i dobivši brojne nagrade za svoju mitsku ulogu.
Od tada je Mustafa Nadarević na sceni HNK u Zagrebu igrao glavne uloge, postavši jedan od najboljih kazališnih umjetnika u povijesti hrvatskoga glumišta. Od brojnih njegovih sjajnih glumačkih kreacija posebno se ističu uloge Cyrana u predstavi Cyrano de Bergerac Edmonda de Rostanda (režija Ivica Kunčević), Stjepana Miletića u predstavi Ostavka Čede Price (režija Georgij Paro), Willyja Lomana u predstavi Smrt trgovačkog putnika Arthura Millera (režija Steven Kent), Nikolaja Petroviča Kirsanova u predstavi Očevi i sinovi Briana Friela-I.S.Turgenjeva (režija Ivica Kunčević), Don Zane u Marinkovićevoj Gloriji (režija Božidar Violić) i Hasanage u predstavi Hasanaginica kojoj je bio i autor i redatelj.
Za sve te uloge je dobio brojne nagrade i priznanja te je tako postao jedan od najnagrađivanijih glumaca uopće. Nagrada Marul, Orlando, Zlatni lovor vijenac MESS-a (tri puta), Sterijina nagrada, nagrada Dubravko Dujšin, nagrada Vladimir Nazor, Zlatni smijeh, nagrada Mila Dimitrijević (tri puta), nagrada Hrvatskog glumišta, nagrada Grada Zagreba, nagrada na Festivalu glumca u Vinkovcima, te nagrade Hrvatskog glumišta i Vladimir Nazor za svekoliko umjetničko djelovanje. Osim u kazalištu Mustafa Nadarević je zadužio i film i televziju svojim ulogama (glumio je u preko 60 serija i filmova), a duboki trag su ostavile i njegove rijetke, ali izuzetno kvalitetne i popularne režije kao što su predstave Let iznad kukavičijeg gnijezda Kena Kaseya, Balkanski špijun Dušana Kovačevića, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja Ive Brešana i Hasanaginica (prema istoiomenoj drami Milana Ogrizovića).
Svaka od tih predstava je bila izvedena preko 100 puta, oduševljavajući publiku širom Hrvatske i regije. Marljivost, perfekcionizam, posvećenost glumačkom zanimanju, hrabrost, nekonvencionalnost, intelekt i duhovitost, uz sjajnu dikciju i nevjerojatnu fizičku spretnost, samo su neke od odlika velikog umjetnika koji nas je danas napustio. Hrvatsko narodno kazalište je njegovim odlaskom izgubilo svog dugogodišnjeg virtuoza čijem smo se umijeću smijali i plakali u mraku gledališta.
Opraštamo se od dragog Mustafe njegovim riječima: Umjetnost življenja i glume su vrlo bliske, s tim da je gluma bolja jer na sceni možeš umrijeti mnogo puta i ostati živ. Ne žalost, život je netalentirani glumac. Kad nas jednom netko napusti, onda je to zauvijek. Ostaje samo umijeće preživljavanja i sjećanja.
