Izložba Darija Pejića o propasti Uljanika

Svojom instalacijom autor donosi konture rodnog grada koje, bez Uljanikovih dizalica, danas 'svjetlećih divova' obojenih reflektorima, ne bi bile iste, a dokumentarnim filmom, koji je njen integralni dio, prisjeća se povijesti svoje obitelji vezanoj uz brodogradilište

Po riječima Mirne Rul, priča se razvija kroz umjetnikov naizmjenični dijalog s ocem i majkom, koji su u Pulu došli iz Tuzle, bježeći od rata i u potrazi za poslom.

"Dario je odrastao u Puli, a Uljanik percipira kao simbol svoga grada, rada i radništva, ali i izgubljene radničke borbe te političkih malverzacija i konačnog pada", ustvrdila je u predgovoru izložbe.

Kako se podsjeća u najavi, brodogradilište Uljanik osnovano je 1856., kad je u Pulskom zaljevu na istoimenom otočiću kamen temeljac položila carica Elizabeta. Kroz povijest mijenjalo je vlasnike, od talijanskih i njemačkih preko jugoslavenskih do hrvatskih, kada postaje dioničko društvo i od kraja devedesetih polako počinje propadati.

"Nakon niza radničkih borbi, Uljanik je završio u stečaju, da bi se, potom, osnovala nova tvrtka 'Uljanik brodogradnja 1856', a njen današnji direktor Samir Hadžić, jedan je od predvodnika radničkih borbi za Uljanik i nekadašnji skladištar, koji je ostao aktivan i u postupku stečaja Uljanika", napominje se.