Kako je izgledalo kupanje u Dubrovniku prije Drugog svjetskog rata?

Ravnateljica DAD-a Nikolina Pozniak rekla je da je izložba nastavak djelovanja Arhiva u lokalnoj zajednici pa je i izbor teme Dubrovčanima vrlo blizak, a nastajala je kroz duže vrijeme, koristeći arhivske materijale.

Građa za izložbu po riječima suautorice izložbe Sanje Curić korištena je najviše iz bogatog fonda starih fotografija.

"Htjeli smo obraditi temu blisku Dubrovčanima, a istodobno otvoriti im Arhiv i predstaviti što imamo", kazala je Curić, napominjući da su izložili fotografije, tiskovine i građevinsku dokumentaciju.

Organizirano kupanje u Dubrovniku krajem 19. stoljeća pokrenula je austro-ugarska vojska, dok je za kupališni red bila zadužena Općina, no zabilježena su brojna kršenja.

"Početkom 20. stoljeća zabilježena je pojava nudizma, koja je sablaznila Dubrovčane, a za sve je bila kriva jedna strankinja na kupalištu Danče", rekla je Curić.

Uz to, bilo je zabranjeno miješanje spolova, kao i kupanje pasa, no nečistoća je bila česta pa jedan članak iz tog vremena govori o kupanju žena u moru kod Komarde, gdje je bila klaonica, s komadima sitne stoke, crijevima i nožicama.

Suautorica izložbe Tanja Ladišić izjavila je kako su u prvom planu izložbe kupači, kako bi se prenijela atmosfera kupališta i oduševljeno raspoloženje na njihovim licima.

"Veliki dio tih fotografija pronašli smo u fondu obiteljskih fotografija i albuma te time želimo promovirati i takve fondove, odnosno ideju pohranjivanja osobnih i obiteljskih zbirki koje čuvaju povijest Dubrovnika", rekla je Ladišić.

Suautor izložbe Nikša Selmani podsjetio je kako su u arhivu pronađeni prvi slučajevi kupanja u Dubrovniku već 1691. godine, a potom i 1702. godine, što je suprotno ustaljenoj tezi da su se ljudi nekad bojali mora.

"U Dubrovniku je kupanje bilo užanca, a izvori već početkom 18. stoljeća govore kako se djeca kupaju na prvom dubrovačkom kupalištu Banje. Bilo je to vojno kupalište te, uz Šulić, najvažnije privatno dubrovačko kupalište. Ta dva su se prva počela uređivati, a ostala su dugo bila zapostavljena“, objasnio je Selmani.

S razvojem ljetnog turizma, istaknuo je Selmani, Općina je počela uređivati i javna kupališta pa su ona do sredine 30-ih godina prošlog stoljeća također bila uređena te su se dijelila najčešće po spolu.

"Za Dubrovnik je specifično što nije važno iz kojeg si dijela grada, već s kojeg si kupališta. Organizirale su se 'Republike' i 'Kraljevstva', što je bio posljednji ostatak onog vremena kad smo imali more samo za nas, dokaz neovisnosti i slobode pristupa moru. Te klape su čuvale kupališni red, ali su u njima generacije dobivale značajan dio odgoja i naslijeđa. Danas su se očuvale republike Danče i Porporela", rekao je Selmani.