Nemoćan suspregnuti svoju bolesnu maštu, zamislim se u poslu kojim bi moje usluge imale i duhovnu dimenziju. Misli mi se odjednom razbistre, kada krajičkom oka spazim muhu na svježe okrečenom zidu. Osjetim se uvrijeđenim radi uloženog truda u renoviranje sobe, u ionako rijetkim momentima dokolice. Stade me proganjati, pa i uplitati se među redove misao kako bi mi njen krvavi leš barem pružio zadovoljstvo da sam za fleku odgovoran sam, mjesto da me sutradan prestrave izlegle ličinke. Smjesta se prekorim, svijest mi posjeti misao o vrijednosti života. Kako se već dulje vrijeme zanosim istočnjačkom filozofijom koja je dala smisao mojoj praznini, navikao sam se opominjati da počnem cijeniti život, koliko god on bijedan ili neznačajan bio. I nastavim čitati. No muha oblijećući mojim mislima postade sve iritantnijom i smjesti se u njihov fokus. Ne bih li preduhitrio savjest u mah zgrabim šlapu, približim se zidu i zamahnem. Ali iznenada začujem:
"Stani!"
Srce mi zaigra, okrenem se oko sebe, ali uvidim kako sam u sobi i dalje sam. Pomislim kako mi se pričinja pa zamahnem nanovo. I tada se skamenim:
"Stani! Ja sam, muha!"
Shvatim da mi se obratila žrtva moje zablude, a grizodušje poče rušiti krhke stjenke mojih uvjerenja. I na moment potpuno se izgubim.
"Nemoj me ubiti, molim te!"
Prestravljen iznenadnom spoznajom stadem se ispričavati, migoljiti.
"Ali ne! Pa, ovaj, zašto se bojiš? Nisam te htio ubiti!"
"Molim te poštedi me! Poštediš li mi život, ispuniti ću ti tri želje."
"Ali, hm, ovaj, velim ti da te nisam htio ubiti. Htio sam te samo malo poplašiti…" i tu se postiđen zacrvenim od veličine gluposti koju sam izrekao.
"Molim te, reci mi koje želje da ti ispunim."
"Ponavljam ti da te nisam htio ubiti! Ja sam svjestan vrijednosti života! " odrecitiram više uvjeravajući sebe no muhu.
"Hm, da. Ipak, poštujmo protokol! Ja ću tebi ispuniti tri želje, a ti ćeš me pustiti da živim."
"Ali, meni doista ništa ne treba."
Muha, pomalo iznervirana mojom prijetvornosti sa samim sobom, uzviknu:
"Izreci svoju prvu želju!"
"Pa ovaj ne znam. Čekaj. Hm, pa da, volio bih biti iscjelitelj. I poput Isusa ići svijetom i liječiti bolesne i ovaj, naravno da, propovijedati spoznaju o životu."
Na to muha hladno odgovori:
"Taj dar sada posjeduješ."
Pomalo cinično, nadovežem se:
"Da, baš! A kako mogu biti siguran da mi je želja ispunjena?"
"Pa zamisli nešto opipljivo, nešto što možeš odmah vidjeti…"
"Onda želim da majčina soba bude prepuna blaga i dragog kamenja!"
"Kako jeftino! Tako i jest!" odvrati muha samouvjereno .
Na moment se udaljim i odškrinem neobično teška vrata. Osupnu me odsjaj prelijepog dragog kamenja, dragulja i zlata. Miris mirodija me raznježi i membrana sazdana od sarkazma nanovo propusti grizodušje. Posramljen činjenicom da sam ovoliko stekao ne poštujući život, odlučim presedanom izbjeći protokol, te muhu, a potom i sebe uvjeriti u svoju dobrotu i poniznost.
"Želim da treća želja bude tvoja!"
Muha kao vrli znanac ljudske prirode ražalosti se nad činjenicom da je dar iscjeljenja dodijelila čovjeku koji nije na čistu niti sam sa sobom. Stoga krenu ljutito:
"Poštuj protokol! Protokol o tri želje u potpunu je skladu sa čovjekovom prirodom! Ova priča o tri želje već je postala klišej…"
"Ali ja ne trebam ništa više od ovoga…"
"Treća želja!"
"Ali, ovaj, hm, pa nemam ju…"
"Ma sigurno mora postojati nešto za čime si čeznuo, pa makar i u ranom djetinjstvu. Pokušaj se sjetiti!"
Misli me ponesu u predškolsko doba kada sam se igrao sa lutkicama i najvjernije prijatelje nalazio upravo među prijateljicama. Da, želio sam biti djevojčica!
Ali ne! Iznenada se nađem pred ogledalom, u liku dlakave i strašne usidjelice, prepune čireva po licu. Stadem se tresti i vrištati u najgorem košmaru kada se odjednom drznem! Osvrnem se oko sebe i shvatim da sam u krevetu, probuđen nad brošurom. Sakupim hrabrosti te pogledam prema zidu. Primijetim kako je muha još uvijek tamo i osjetim se sretnikom. Neću ju uznemirivati, nju koja mi je pokazala vrijednost života. Zaključim kako neću postati poduzetnikom, a još manje duhovno se uzdići, ali ipak utješen sklopim brošuru te ju pažljivo odložim na stolić.
