Ljubav, smrt i njemačke marke u kinima

Slično kao i naši gastarbajteri, za Nijemce yugosi, uslijed potpisivanja međudržavnih ugovora, 60-ih godina prošlog stoljeća veliki broj turskih migrantskih radnika počeo se prelijevati iz ruralne Anadolije u toliko željenu „Alemaniju“, zemlju meda i mlijeka, mitsku Zapadnu Njemačku.

Daleko od kuće, u novom okruženju koje se pokazalo nimalo gostoljubivim, kao djelić doma u stranoj zemlji uvijek ih je pratila glazba kao olakšanje od surove svakodnevice novonastalih radničkih kvartova i tvorničkog rada. Pod utjecajem tipičnog gasterbajterskog bola, nostalgije i u okolnostima potpunog nerazumijevanja nove sredine, turski kvartovi postaju mjesto stvaranja nove glazbene scene i nekih potpuno novih žanrova i stilova poput Pjesama iz inozemstva (Gurbetçi-Lieder). Nova scena bila je i komercijalno značajna pa je tako u zlatno doba generirala ogromne profite, a zavičajni klubovi poput kultnog Türkische Bazara u Berlinu, iako medijski potpuno nezamijećeni, vikendima su “pucali” od posjetitelja, a novac od programa “kupio se metlom”.

Nasilje uzrokovano rasizmom prema turskoj zajednici kulminira 90-ih godina, te drugoj i trećoj generaciji odrasloj u Njemačkoj, koja više nije imala domovinu kojoj bi se vratila, rap i hip-hop postaju postaju glas otpora, a njegovi pioniri kao što su Fresh Familee, King Size Terror ili Islamic Force pomiču granice popularne glazbe u Njemačkoj.

Zabavan, prepun ritma, usložnjen dosad neviđenim arhivskim snimkama i popraćen frenetičnim soundtrackom, film Cema Kaye ne samo da na poseban način oslikava duh i energiju jednog vremena, već i daje povijesni prikaz jedne zaboravljene vibrantne migrantske kulture otpora izgrađene na antirasizmu i radničkoj solidarnosti.

U distribuciji Restarta film u hrvatska kina dolazi već 20. travnja uz gostovanje i razgovore s redateljem Cemom Kayom u Zagrebu (Dokukino KIC) i Puli (Društveni centar Rojc).