Nakon studija u rodnom Pragu, Pavlátová radi autorsku animaciju i već početkom 1990-ih postaje svjetski važan umjetnički glas, osvajajući priznanja i sjajne kritike kratkim animiranim filmovima kao što su Riječi, riječi, riječi (Words, Words, Words, 1991.), s kojim se prvi put predstavila na Animafestu i osvojila jednu od službenih nagrada, Repete (1995.), Životinjski cirkus (Carnival of Animals, 2006.) i Tramvaj (Tram, 2012.).
U cjelovečernjem animiranom filmu Moje sunce Maad (My Sunny Maad, 2021.), pobjedničkom filmu dugometražne konkurencije Animafesta Zagreb 2022. godine, Pavlátová prikazuje fascinantnu ljubav i obiteljski život Čehinje i Afganistanca, ali i promjene u društvu, obitelji i stavovima u vrijeme prije povratka Talibana na vlast.
Često je definirana kao majstorica eksperimentalne animacije, koja ne treba priču da bi prikazala svijet, i kao feministička umjetnica koja širi mogućnosti stvaranja općenito, svojim vizualno bogatim radom istražuje svijet mašte i obuhvaća najdublja ljudska iskustva, obogaćujući odnos suvremene animacije prema tijelu, seksualnosti i ostvarivanju bliskosti. No, razvijajući svoju paletu na prikazu svakodnevnih situacija i intime, veoma uspješno je obradila i politička zbivanja te brojne aspekte susreta različitih kultura. Režira i igrane filmove, uspješno je radila i u novim medijima te u kazalištu, predaje animaciju i film na najuglednijim sveučilištima u Češkoj i SAD-u. Tijekom bogate karijere osvaja brojne nagrade za svoje animirane filmove u Europi, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi – od Sao Paola, Hollywooda i Montreala, preko Annecyja i Berlina do Tokija i Hirošime.
Uspješno ujedinjujući osobni umjetnički pečat s prikazom univerzalnih ljudskih težnji, ali i s britkom analizom društvenih odnosa, ova kreativna i utjecajna umjetnica postala je jedno od najvažnijih imena svjetske animacije u 21. stoljeću.
Nagrada za životno djelo bit će joj uručena 7. lipnja na svečanoj ceremoniji dodjela nagrada Svjetskog festivala animiranog filma - Animafesta Zagreb 2025.
