Nova književna nagrada u počast Predragu Matvejeviću

Književnu nagradu Predrag Matvejević osnovali su Portal Radio Gornji grad, Matvejevićeva kći Suzana Matvejević i Manjinsko društvo pisaca u Hrvatskoj, a prvi natječaj bit će raspisan do 1. rujna ove godine, priopćio je u petak tajnik Manjinskoga društva pisaca i urednik na portalu Radio Gornji grad Marijan Grakalić.

Kako je istaknuto, ta će se nagrada dodjeljivati za književno djelo bez obzira na žanr, odnosno za eseje, pripovijetke, poeziju, romane ili hibridne forme koje, uz neupitnu književnu kvalitetu, na određeni način odražava vrijednosti uključivosti, otvorenoga društva, ravnopravnosti i istinske slobode govora, te uopće humanističke vrijednosti koje je Predrag Matvejević zastupao.

Dodjeljivat će se svakoga 7. listopada, za knjige objavljene u posljednje tri godine (2018.,2019. i 2020.) na području "regije", odnosno bivše Jugoslavije.

Knjige trebaju biti izvorno pisane na hrvatskom, srpskom, crnogorskom ili bosanskom književnom jeziku, ili prevedene na te jezike ako autori pripadaju slovenskom, albanskom ili makedonskom jezičnom području.

Kako je objašnjeno, time se ne bi izražavao nikakav politički unitarizam, već činjenica da je ovo kulturno i književno područje i dalje upućeno jedno na drugo kao prirodno tržište, iz jezičnih i kulturnih razloga.

"Ujedinjeni u različitosti, poput Europe, sličnosti su ipak opstojale, iako su različitosti politički prevagnule", istaknuto je,

Knjige treba u tri primjerka dostaviti do prvog rujna na adresu: Manjinsko društvo pisca, Petrovogorska 16 A, 10000 Zagreb.

O laureatu će odlučiti stručna komisija u sastavu Suzana Matvejević, Darija Žilić i Nera Karolina Barbarić, a pripast će mu skulptura koju je posebno za ovu priliku osmislio i izveo beogradski kipar Mrđan Bajić, te plaketa. Proglašenje dobitnika bit će 7. listopada u Zagrebu.

Hrvatski publicist, književni teoretičar i esejist Predrag Matvejević rođen je u Mostaru 7. listopada 1932. a umro je u Zagrebu 2. veljače 2017. Studirao je na Filozofskome fakultetu u Sarajevu i Zagrebu, doktorirao 1967. na Sorbonnei iz komparativne književnosti i estetike. Predavao je francusku književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu od 1959. do 1991. Bio je profesor na više svjetskih sveučilišta, a od 1994. do 2007. na slavistici u Rimu (Sapienza).

Bio je predsjednik Hrvatskoga centra PEN-a (1980.-89.) i počasni potpredsjednik međunarodnoga PEN-a od 1990. Kao suradnik kulturne rubrike pariškoga lista "Le Monde" pisao je članke o južnoslavenskim književnostima, posebno o Miroslavu Krleži.

Njegova knjiga "Razgovori s Miroslavom Krležom" (1969.) jedno je od temeljnih dokumentacijskih djela o Krleži, značajno i zbog rasprave o problemu angažiranosti i tendencioznosti u književnosti.

Drugi dio njegova opusa otvara esejističko djelo "Mediteranski brevijar" (1987.) prevedeno na dvadesetak stranih jezika i nagrađeno uglednim književnim nagradama.

Sudjelovao je i u mnogim književnim i društvenim polemikama ("Te vjetrenjače" 1977. i "Otvorena pisma" 1985).

Među ostalim, autor je knjiga "Istočni epistolar" (1994.), "Bivši« svijet" (Le Monde "ex", 1996.), "Gospodari rata i mira" s Vidosavom Stevanovićem i Zlatkom Dizdarevićem, 1999. i "Druga Venecija", 2002.