U atriju palače Sponza postavljena je i izložba kazališnih portreta Miše Martinovića, a u dvorani Sveti Vlaho mogli su se pogledati predmeti iz Miševa života, foto memorabilije kao i ulomci njegovih najznačajnijih kazališnih uloga. Festivalska publika se okupila kako bi odala počast najvećem dubrovačkom glumcu 20. stoljeća.
Moderatorica Zrinka Turalija u uvodnom se obraćanju zahvalila svima koji su se okupili kako bi se prisjetili velikana koji je obilježio jednu kazališnu epohu. Istaknula je važnost očuvanja sjećanja na Mišu Martinovića, čije je umjetničko djelovanje bilo obilježeno strašću, posvećenošću i dubokom ljubavi prema glumi.
Prof. Matko Sršen podsjetio je na korijene Martinovićeve umjetnosti:
„Ja Mišu prije svega povezujem s izvorima naše glume – sa srednjovjekovnim dubrovačkim glumcima. Sve ono što je bilo slobodno, gotovo divljačko – svakodnevna borba za preživljavanje – to je Miše nosio u sebi, to je bilo upisano u njegovu glumu. Hrvatska gluma i skladna gluma bili su dio njegove osobnosti.“
Scenograf Marin Gozze osvrnuo se na njegov utjecaj unutar glumačkog ansambla:
„Miše Martinović bio je istinski velikan. Imao je autoritet nad cijelim ansamblom, i to ne samo glumačkim. Njegove pauze, geste, njegova introvertna tišina – sve to je pomagalo kolegama. Zato su ga kolege i voljele. Njegova prisutnost bila je tiha, a istovremeno snažna.“
Mišini nasljednici, Perica i Maro Martinović, uputili su iskrenu zahvalu svima koji su sudjelovali u ovom hommageu i time odali počast njihovu ocu. Prisjetili su se lijepih dana provedenih s njim, istaknuvši koliko je svojim djelom, ali još više svojim životom, ostavio dubok trag u njihovim srcima. „Posebno smo zahvalni svome ocu – na svemu što nas je naučio, na ljubavi koju je nesebično davao, na tišini koja je govorila više od riječi. Hvala svima koji su ga voljeli i koji su mu danas ponovno iskazali poštovanje.“
Miše Martinović, (Postranje u Župi dubrovačkoj, 1. lipnja 1926. – Dubrovnik, 1. kolovoza 2021.), svojim radom, prije svega u kazalištu, ali i na televiziji i filmu, obilježio je hrvatsku kulturu. Za svoje djelovanje, Miše Martinović je dobio sve stručne nagrade hrvatskog glumišta i šire, a odlikovanje „Red hrvatskog pletera“ uručen mu je za 50.obljetnicu rada.
Hrvoje Juvančić, rođen 1967. u Zagrebu, diplomirani novinar, profesionalno se bavi videom, filmom i TV od 1987. godine, te je do sada snimio više od 40 dokumentarnih filmova i serijala (Kravata!, Ringišpil smrti, Ribar ribi grize rep), portreta poznatih osoba (Branko Gavella, Stevan Dedijer, Joško Juvančić), istraživačkih dokumentaraca (Kornatska tragedija, Cijena hrane) te znanstveno popularnih TV serija (Genetsko podrijetlo Hrvata, Godine za pamćenje, 95 godina tehničkog razvoja TV). Filmovi su mu sudjelovali na svim hrvatskim, te na međunarodnim festivalima, za što je dobio i nagrade i razna priznanja. Juvančić je u 2 mandata obnašao funkciju Predsjednika odsjeka režije u Hrvatskom društvu filmskih djelatnika, bio je član povjerenstva za Nove medije pri Ministarstvu kulture RH i pri Gradu Dubrovniku, te je bio izbornik i član ocjenjivačkih sudova na domaćim i međunarodnim festivalima dokumentarnog filma. Autor je prostorno-filmskih instalacija Sjećanje grada (Dubrovnik, Zagreb, Rijeka, Pula, Stari Grad), te su mu objavljene knjige Rock, MTV i američki kulturni imperijalizam (ogledi o popularnoj kulturi, izdavač AGM, 1997.) i Razgovori o Jupi (razgovorni životopis kazališnog redatelja Joška Juvančića, Metafizika d.o.o., 2024.). Hrvoje Juvančić otac je Andrije (1996.) i Jakova (2000.).
