Moja je labilnost u Bibinoj pragmatičnosti pronašla uporište, ali sklonost opijatima i žestokog neprijatelja. Kako se ta psihologinja zaljubila u mene narkomana, ostaviti ćemo njenim kolegama na razmatranje. Ambiciozna Biba je radila, planirala obitelj, kultivirala viziju našeg zajedničkog života, dok sam ja, pretjerujući sa svojim 'narkofilstvom', kako sam volio nazivati svoju sklonost, zavrijedio još jedan 'narko' epitet – 'narkolepsiju'. I dok je Biba stekla konačni argument protiv drogiranja, ja sam izgubio svaku slobodu odlučivanja. Stiješnjen, natjeran u priznanje, stao sam sve češće padati i na „usta se pjeniti“. U čestim delirijima Biba je poprimala obrise čas kurve, čas svetice. Morao sam pobjeći.
Preko chata sam upoznao Ljupku iz Samobora, a da je doista ljupka, potvrdile su i fotografije koje su mi vrlo brzo stale stizati mailom. Ljupka 'u restoranu sa frendovima', još ljupkija 'u naslonjaču', najljupkija ipak 'u bikiniju na plaži'. Kako je pomanjkanjem droge moj sustav čeznuo za superlativima, potonja me se najviše dojmila. Njezin poziv na tulum prihvatio sam pomalo i sa strepnjom prema svojoj 'željeznoj djevici', no kako sam sveticu Ljupki prešutio, vjerovao sam da mogu prekinuti avanturu kada poželim. Uostalom, sve su žene iste!
U Samobor sam autobusom stigao mrtav pijan, jedva toliko priseban da 'okrenem' Ljupku, odnosno njezin broj. Skup auto odveo me je do vile ponad grada, a moj dolazak kao da je fancy tulum doveo do samog vrhunca. Ljupka me dočekala širokim osmijehom u naslonjaču. Nakon što sam se usidrio do njenih divnih bedara, strastveno me poljubila te istom otrijeznila. Osjetio sam kako mi se 'jajčeka' doslovno skupljaju u 'pikulice'. Strahoviti strah hoću li ispasti muškarčina naglo se pojačao dojmom kako sam dio unaprijed smišljene scenografije. Tulum se, naoko spontano, počeo seliti prema terasi, otvarajući prostor mojim manevarskim sposobnostima. No, moj Johnson uvukao se u sebe pred strašnom publikom čija se očekivanja bojao ne ispuniti. Oduvijek je bilo tako. Progledao sam u strašnoj spoznaji samoga sebe, i u misaonu previranju odmaknuo se prema kraju sofe. Ljupkine žudne oči te ustrajnost u milovanjima probudile su ipak moj ustrašeni libido. Životinja nastanjena u meni snažno se trgnula i silovito sam nasrnuo na lovinu. U momentu kada je njezina noga beživotno pala sa mog ramena posljednji promil alkohola ispario mi je iz krvi. Pa ona je nepokretna!?!
Nakon čudesna sladostrašća, poludio sam za Ljupkom. Još istu večer priznao sam joj Bibu i obećao da ću ju, poradi nje, ostaviti.
Moj povratak u svakodnevicu rezultirao je dvostrukim životom. Proganjan grizodušjem, Bibu sam iznenadio svojom iznenadnom pažnjom i revolucijom u ponašanju, dok sam Ljupki svakodnevno odgađao obećano priznanje. Ljupki je napokon pukao film pa je nazvala naš kućni broj telefona. Javila se Biba. Na koncu rasprave koja je upućivala da netrpeljivost mogu zahvaliti jedino meni, tom jeftinom i nezaslužnom primatu alfa mužjaka, shvatile su da u suštini nemaju ništa osobno jedna spram drugoj. Baš naprotiv, pokazalo se da dijele mnogo toga zajedničkog. Napokon i težinu stereotipa odnosa među spolovima. Sasvim pragmatično i u svome stilu, Biba je mirno predložila svojoj novoj prijateljici da izmijene mail adrese i lozinke, pa da se malo zabave sa mnome. Prijezir prema meni i mojim bijednim izmotavanjima ubrzo se pretvorio u podsmijeh, naposljetku i prema cijelom muškom rodu.
Nakon dvije godine neobične i sa sviju strana osuđivane veze, Biba i Ljupka odlučile su započeti zajednički život u Norveškoj. A ja sam se stalno nastanio na psihijatriji.
