Predstavljen prvi hrvatski prijevod poezije ruskoga velikana Vladimira Visockog

Na promociji u atriju Muzeja za umjetnost i obrt, predsjednik upravnog odbora Školske knjige Ante Žužul rekao je kako je riječ o knjizi koja pripada samim vrhovima svjetske književnosti, čije objavljivanje predstavlja značajan trenutak za hrvatsku kulturu. "Iznimno mi je drago što je sada i Visocki ovdje kod nas, u izvanrednom prijevodu Luka Paljetka", rekao je Žužul.

Urednica izdanja Miroslava Vučić napomenula je kako je riječ o prvome prijevodu Vladimira Visockog na hrvatski, veličanstvenoj knjizi u kojoj taj veliki ruski pjesnik "napokon pjeva na hrvatskom jeziku".

Ponajprije poznat kao pjesnik i kantautor, Vladimir Visocki (1938.-1980.) umjetnošću se bavio svestrano – glumio je u kazalištu i na filmu, te je za svoj rad dobivao široko, svenarodno priznanje i ljubav. Pjesnik kojega suvremena ruska kritika svrstava uz bok Josifu Brodskom i uspoređuje s nacionalnim pjesničkim genijima Sergejem Jesenjinom i Nikolajem Rubcovom, bio je miljenik svih slojeva ruskog naroda i ikona poststaljinske kulture, ali je službeno priznanje dobio tek nedavno.

Za života njegove pjesme gotovo nisu ni bile objavljivane, napomenula je Vučić – pjesme "prvog superstara" komunističkoga svijeta nisu postojale u tiskanu obliku, nego su se pamtile na njegovim nastupima, zapisivale u bilježnice te širile usmenom predajom. No, danas u Rusiji gotovo da nema nakladnika koji nije objavio nešto o Visockom, rekla je Vučić: njime se bave književni kritičari, objavljeno je nekoliko desetaka svezaka sabranih djela poezije i proze, otisnute su glazbene kolekcije njegovih pjesama, otvoren je muzej s njegovim imenom, podignuti su spomenici, dizajnirane poštanske marke s njegovim likom.

U suvremenim anketama o najpoznatijim i najutjecajnijim Rusima Visocki zauzima drugo mjesto, odmah iza Jurija Gagarina.

Dvojezično, rusko-hrvatsko izdanje "Moj cilj – horizont" sadrži 51 pjesmu Visockog po izboru ruske pjesnikinje Natalije Vorobjove Hržić. Visockoga je Vorobjova Hržić opisala kao najkarizmatičniju figuru kulturnog života Rusije sovjetskog razdoblja, svestranog umjetnika koji je svojom poezijom na ključan način promijenio tijek ruskoga pjesništva.

"Proživio je jedan vrlo kratak život – samo 42 godine. Bio je filmski glumac, pjesnik, kantautor i sve do sada traju razglabanja i dogovaranja što je on zapravo bio, u čemu je bio najbolji, da li u pjesništvu, da li kao glumac ili kantautor, ali ja mislim da ne treba dijeliti na segmente takvu jednu monumentalnu pojavu kakav je on bio", rekla je Vorobjova Hržić.

Njegovu ogromnu popularnost objasnila je time što je Visocki u svojim pjesmama "govorio o velikome - o životu, smrti, ljubavi, izdaji prijateljstvu, ali je u centar tih zbivanja stavio običnog čovjeka i preko njega progovorio jezikom običnog čovjeka, jezikom koji je tome čovjeku dostupan i shvatljiv".

Visocki je u rusko suvremeno pjesništvo unio razgovorni jezik, istaknula je. "I promijenilo se sve u poeziji za 180 stupnjeva. To je njegova velika zasluga. Pisao je tako da je fizičkom radniku jasno a akademiku zanimljivo", pojasnila je.

Akademik Luko Paljetak rekao je kako mu je u pristupu prijevodu najveći izazov bio "moći dokazati da moj jezik, hrvatski, to može". Kod Visockoga je, kako je rekao, htio dobiti upravo tu njegovu nutarnju energiju koja izbija iz svakog stiha, njegov pritajeni, gnjev na sve, ali koji se vraća na njega samoga i nekako ga također destruira.

"Ta vrsta autodestruktivnog stiha koji je upravo zbog toga bio razumljiv malom čovjeku ali i intelektualcu možda je ta njegova pobjednička kombinacija, ako toj kombinaciji pridodamo činjenicu da je on bio savršen glumac, izvrstan izvođač i svirač na gitari i osoba koja je fizički bila kao netko iz naroda, netko koga možeš sresti svakog dana na ulici, tko je neka vrsta polu-klošara koji se ni po čemu ne ističe nego upravo po tome što zna izreći ono što drugi misle a ne smiju reći", kazao je Paljetak.

Promociji je nazočio i ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov, ujedno jedan od autora predgovora u knjizi. Azimov je zahvalio Školskoj knjizi na vizionarstvu i doprinosu u približavanju dvaju bliskih slavenskih kultura objavljivanjem odabranih pjesama tog velikog pjesnika i barda ruske književnosti na hrvatskom jeziku.