Preminuo slovenski filozof Aleš Erjavec

Rođen je 30. rujna 1951. godine, a osnovnu školu pohađao je u Ljubljani i Bethesdi u Marylandu u SAD-u. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani 1987. godine s disertacijom o Ideologiji i umjetnosti modernizma.

Pridružio se Institutu za marksističke studije Slovenske akademije znanosti i umjetnosti 1978. godine, gdje je ostao do umirovljenja 2017. godine. Godine 2000. imenovan je redovitim profesorom estetike na Sveučilištu u Ljubljani. Bio je jedan od inicijatora i osnivača Fakulteta humanističkih znanosti u Kopru.

Održavao je bliske kontakte s brojnim stranim istraživačkim institucijama, poput Kineskog sveučilišta u Hong Kongu, Međunarodne škole za film i televiziju na Kubi, Kalifornijskog sveučilišta u SAD-u i drugih.

Bio je profesor estetike na dva sveučilišta u Šangaju i na Sveučilištu u Hangzhouu, a kao gostujući predavač predavao je na sveučilištima u mnogim zemljama.

Osnivač je Slovenskog društva za estetiku i njegov bivši predsjednik, a značajno je doprinio i oživljavanju Međunarodnog udruženja za estetiku, kojem je predsjedavao između 1998. i 2001. Među njegovim važnim organizacijskim postignućima je kongres Međunarodnog udruženja za estetiku, koji je organizirao u Ljubljani 1998. godine.

Cijeli Erjavčev opus obilježen je bavljenjem estetikom kao filozofijom umjetnosti i kulture, avangardama 20. stoljeća te bavljenjem konceptualizacijom postmodernih avangardi postsocijalizma. Primarno se oslanjao na kritičku teoriju, ali se često oslanjao i na suvremene francuske filozofe.

Njegova djela uključuju knjige Ideologija i umjetnost modernizma, Estetika i kritička teorija, Postmodernizam, postsocijalizam i dalje, Postmodernizam i postsocijalističko stanje, Ljubav na posljednji pogled: Avangarda, Estetika i kraj umjetnosti te Heteronomija umjetnosti i avangarde.

Za svoj rad primio je Zlatnu medalju ZRC-a i Nagradu Kineskog sveučilišta u Hong Kongu 1998. godine.