Preminuo Ulay, jedan od pionira body arta

Ulay je umjetnički pseudonim Franka Uwea Laysiepena, rođenog 1943. u njemačkom Solingenu. U većini svojih djela bavi se odnosom tijela, prostora i društva. Od 2009. godine živi u Ljubljani, vezan je i uz Amsterdam, dok je zbog umjetnosti često putovao po svijetu. U Bologni je na Festivalu biografskog filma dobio nagradu za životno djelo.

Ulay je bio partner Marine Abramović, kako u umjetnosti tako i u životu. Svoju ljubavnu priču odlučili su prekinuti 1988. godine. Rastali su se na simboličan način: odlučili su prijeći Kineski zid pješice, krenuvši svaki sa svoje strane, da bi se u zagrljaju susreli na sredini posljednji put.

Međutim, iznova su se sreli 2010. godine kad je u njujorškom Museum of Modern Art (MoMA) organizirana retrospektiva rada Marina Abramović "The Artist is Present". Tom prilikom ona je izvela performans u kojemu je za stolom provodila vrijeme s posjetiteljima. Za stolom, preko puta Marine Abramović, kao sudionik performansa pojavio se Ulay, što se pretvorilo u iznimno emotivan trenutak.

Neki od njegovih najpoznatijih radova su instalacije "Can't Beat the Feeling: Long Playing Record" i "Bread and Butter", kojima je oštro kritizirao širenje Europske unije, te "The Delusion: An Event about Art and Psychiatry".

Slovenski redatelj Damjan Kozole 2013. napravio je dokumentarac "Projekt karcinom: Ulayev dnevnik od studenoga do studenoga", koji prati Ulayev život otkad mu je dijagnosticiran rak 2011. godine.

Za kraj 2020. godine najavljena je velika retrospektiva njegove umjetnosti u muzeju Stedelijk u Amsterdamu.

Ulay je u nekoliko navrata bio u Rijeci, a zadnji put to je bilo u srpnju 2019. godine kad su Ulay i belgijski kazališni redatelj, kipar i performer Jan Fabre u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti razgovarali o redefiniranju okvira performansa u 21. stoljeću.