Šerbedžija: Mira Furlan je voljela svijet, ali se i plašila svijeta, bila je ranjiva

- Mira Furlan je sigurno bila jedna od najdivnijih glumica na području bivše Jugoslavije. Svojim talentom i ljepotom bila je Mira Stupica naše generacije. Voljeli su je njezini prijatelji, glumci i glumice, voljeli je režiseri, voljela je publika, voljela je filmska kamera, voljeli su je svi. A i ona je voljela svijet, ali se i plašila svijeta, bila je ranjiva, rekao je Šerbedžija.

- K'o prava heroina bila je tragetkinja i u privatnom životu, jer je bila istinoljubiva. Doživjela je nepravedno mnoge udarce od ostrašćenih nacionalista iz zemlje u kojoj je rođena i živjela. I sve izdržala. Kao Eva iz Krležinog „Vučjaka“ otišla je u Ameriku da bi se skrila od brutalnosti nesreće koja je zahvatila njezin narod. I uspjela je i tamo u Americi ostvariti se kao umjetnica.

Godine 2002. vratila se u Hrvatsku i u našem teatru Ulysses igrala fantastično Medeju Euripidovu. I, kao što se to događa u filmu, svi su bili oduševljeni što se ta velika umjetnica vratila na scenu u Hrvatskoj. Nije bilo gotovo niti jednog jedinog lošeg komentara. Kao i kad se ovaj potres dogodio, odjedanput je ujedinio ljude, bez obzira na njihove nacionalnosti, vjere, politike stranke, odjedanput ljudi postaju ljudi. Tako je i Mira došla kao elementarna nepogoda. Svojim je velikim talentom i svojom briljantnošću opet osvojila svoju publiku koja ju je čekala da se ponovNo pojavi. Sretan sam što smo i mi, na neki način, doprinijeli tom njezinom povratku. Mira je iza toga često dolazila u Hrvatsku i u druge dijelove bivše Jugoslavije igrajući u filmovima, televizijskim serijama, kazališnim predstavama. Znam da je bila sretna jer se ponovo vratila svom jeziku. Imala je i beskrajnu sreću da je pronašla ljubav svog života u svojem Goranu Gajiću, filmskom režiseru, koji joj je bio velika podrška i najčvršća stijena za koju se držala tako plaha i nježna da bi se održala u ovom okrutnom svijetu, izjavio je Šerbedžija o svojoj preminuloj kolegici.

Književnica Marina Vujčić kaže kako ju je vijest o smrti Mire Furlan strašno rastužila i uznemirila.

- Doživjela sam tu preranu smrt kao zadnju u nizu nepravdi koje joj je sudbina namijenila. Najviše ću je pamtiti kao Medeju u predstavi Kazališta Ulysses iz 2002. godine, kad se nakon 11 godina vratila na hrvatsku kazališnu pozornicu. Uloga je bila teška, povratak je bio težak, ljeto je bilo izuzetno kišno, a ona je čvrsto stajala na toj vjetrometini kao veliki čovjek i velika glumica, noseći predstavu i cijeli ansambl svojom nevjerojatnom energijom. Valjala se po blatu brijunske tvrđave na probama pod kišom u kostimu Bjanke Adžić Usrulov, u predivnoj narančastoj haljini u kojoj se iz naizgled krhke Mire koja se s ekipom predstave druži na terasi pretvarala u moćnu glumačku heroinu pred čijim bismo talentom i snagom svaki dan iznova zamijenili. Nedostajala nam je u hrvatskom glumištu i ranije, ali strašno je teško znati da će ovo nedostajanje potrajati zauvijek, kaže Vujčić.

Redateljica Snježana Banović s nevjericom je primila vijest o smrti Mire Furlan.

- U nevjerici i neizmjernoj tuzi opraštamo se s velikom Mirom Furlan. Hrvatsko glumište izgubilo ju je odavno, 90-ih, velikim djelom svojom krivicom i taj gubitak nikada nije pravo nadoknadilo. Tim je veća bol svih nas kojima je nedostajala svih ovih godina. Na sceni i u drugim nezaboravnim susretima kakvih je srećom bilo pregršt, zahvalna sam joj na tome zauvijek. Kad sam je valjda prvi put vidjela na sceni HNK-a, davnih 80-ih, u Parovoj predstavi “Šteta što je kurva” gdje je strastveno igrala sestru zaljubljenu u brata (Despot), e, to je za mene bila i ostala jedna od najvećih svečanosti Glume ikada. Bila je doista svećenica svoje umjetnosti u kojoj je davala svoje veliko srce do kraja. Baš kako je to još početkom 17. st. i tražio John Ford, autor te krvave drame, rekla je Banović i za kraj poručila:

- Zbogom Miro, predivna, nezaboravna i nesretna Anabello.