Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
U stalnoj smo komunikaciji i koordinaciji s kolegama statičarima okupljenim oko profesora Atalića te vidimo da ni nakon njihovog zahtjeva za uspostavom jasnog sustava, strukture i hijerarhije upravljanja krizom, ozbiljne reakcije nema. Upravo oni su, kolege inženjeri građevinarstva, bez okolišanja, na raspolaganje stavili svoju stručnu ekspertizu, kako bi što prije mogli započeti s daljnjim nužnim koracima, te ih se mora uvažavati.
Nije definiran plan niti faze daljnjeg postupanja, ne postoji podjela odgovornosti, sve se odvija stihijski bez cjelovite koordinacije. Građani pogođeni potresom, potpuno neinformirani i u nedostatku opcija, djeluju sami, čime se dodatno ugrožavaju njihovi životi.
Neophodno je hitno pokrenuti stručnu Koordinaciju koja će uspostavi red i dinamiku rada svih službi, zaustaviti najavljena instant rješenja i omogućiti da se dovrši prva faza upravljanja krizom i započnu sve ostale. Prva faza završit će nakon što se obavi hitan pregled svih prijavljenih zgrada, nakon što se zgrade koje su proglašenje „crvene“ i „žute“ osiguraju od daljnjih potencijalnih urušavanja i nakon što se sigurno zbrine ugroženo i iseljeno stanovništvo.
Iduće faze, od odabira strategije za rekonstrukciju uništenih građevina i sanaciju svih potencijalno ugroženih građevina, preko izmjene zakonodavnog okvira, do konačne realizacije cjelokupnog projekta sanacije, potrebno je početi planirati odmah kako bismo što prije došli do kvalitetnih i stručno utemeljenih odluka. Planiranje neće biti zahtjevan proces jer je struka, odavno izradila kvalitetne studije koje je potrebno pretvoriti u realne vremenske okvire u kojem se nalazimo. Planiranje idućih faza nipošto nije ishitreno donošenje derogiranog i diskriminatornog zakonodavnog okvira bez sagledavanja cjelovitog problem, od društveno-sociološkog, kulturno-povijesnog, ekonomskog, prostorno-planerskog do graditeljskog.
Iz dostupnog u medijima, predloženi Zakon o obnovi zgrada oštećenih u potresu na području Zagreba i okolice to ništa ne može i neće cjelovito sagledati. Zakon predviđa pokrivanje troškova sanacije vanjske ovojnice i konstrukcijskog dijela, a ne sanaciju cjelovite zgrade. U većini slučajeva, stvarna protupotresna sanacija moguća je jedino ozbiljnim zadiranjem u interijer svake zgrade.
Potpuno srušene višestambene zgrade neće se obnavljati, što ostavlja nedoumicu hoće li za ponovnu gradnju tih zgrada vrijediti derogirani zakonodavni postupci ili redovni, čime dolazimo do apsurda cijele situacije? Ako je u hitnoj situaciji potrebno derogirati cijeli niz zakona i procedura koji inače postoje da bi se držala određena razina kvalitete, pravo na participativnost svih sudionika u postupku, ako je potrebno provoditi javne nabave i sl., zašto u ovoj situaciji to nije potrebno? Odgovor ne može biti hitnost cijelog procesa, jer jedino hitno što Ministarstvo i Grad trebaju napraviti je aktivirati stotine državnih stanova i smjestiti građane koji su morali napustiti svoje zgrade. Upravo je tromost i preopterećenost cijelog procesa ishođenja dozvola jedan od ključnih problema što se ozbiljne sanacije i zamjenske gradnje nisu događale prije samog potresa.
Ako pogledamo Zakon o sanaciji nakon poplava u Vukovarsko-srijemskoj županiji možemo vidjeti kako su radovi za zgrade koje nisu bile predviđene za potpuno uklanjanje provođeni u opsegu i na način kako je zgrada bila izvedena neposredno prije poplave. To nam govori da će se i u ovom slučaju provoditi kozmetičko popravljanje postojećih zgrada s djelomičnim konstruktivnim sanacijama pojedinih vidljivo oštećenih dijelova, bez stvarnog stručnog sagledavanja konstrukcije, a onda ni povijesnih, ambijentalnih i ostalih vrijednosti cijele zgrade.
Ozbiljno i stručno sagledavanje rekonstrukcije i sanacije svih zgrada nije moguće bez ozbiljne projektne dokumentacije. Svaki projektant kod svake od potresom pogođenih i ugroženih zgrada, počevši od statičara i arhitekta pa do ostalih inženjerskih struka i konzervatora u zaštićenim dijelovima grada, mora odraditi svoj dio stručnog posla, te nikakva skraćena rješenja neće napraviti poboljšanje, a sigurno će dodatno umanjiti kvalitetu samih zgrada. Ministarstvo u ovom trenutku mora prihvatiti sve argumente struke o poboljšanju sustava ishođenja dozvola i omogućiti da i u ovoj izvanrednoj situaciji imamo kvalitetno, a dovoljno učinkovito zakonodavstvo koje neće ni na koji način kočiti i usporavati investicije.
Visokostručna interdisciplinarna Koordinacija koja će upravljati cijelim procesom, kao što je slučaj kod kriznog stožera koji upravlja epidemijom COVID-19, jedina može iznaći rješenja mnogobrojnih problema. Takva Koordinacija može osigurati izdizanje s razine zadovoljavanja različitih partikularnih interesa na razinu javnog interesa, što će u konačnici rezultirati sigurnim domovima svih građana te očuvanjem našeg grada.
