Ne preveliku, kaže, nekih 200 četvornih metara, ukopanih u zemlju, na parceli od oko tisuću četvornih metara. Reći će ništa pretenciozno, za obiteljske potrebe, bez želje za iznajmljivanjem.
Kuću projektira poznati pulski arhitekt Željko Burić, vlasnik tvrtke Fabrika. Kao bivši košarkaš Rađa će u dvorište simbolički staviti jedan koš. Ne dva, jer mu se, kaže, više ne da trčat', piše Glas Istre.
Dino Rađa je, inače, 2018. godine u Springfieldu postao član Košarkaške kuće slavnih, najvećeg američkog, vjerojatno i svjetskog košarkaškog priznanja. Ostvario je bogatu karijeru, kroz koju je s reprezentacijom bivše države, a poslije s Hrvatskom, postigao goleme uspjehe, od kojih je vjerojatno najveći srebrna medalja s Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine kad se Hrvatska dostojanstveno suprotstavila najboljoj američkoj reprezentaciji svih vremena, sastavljenoj od NBA igrača predvođenih Michaelom Jordanom. Svoju košarkašku priču završio je u Splitu, kad je u jednom razdoblju aktivno pomagao svom prvom klubu odakle je krenula njegova velika karijera. Rađa s obitelji trenutno živi u Zagrebu, a Istru je kao destinaciju za svoju vikendicu, s kojom se ni po čemu ne želi izdvajati od ostalih, odabrao još prošle godine.
Shvatio je, kaže, kako se ovdje borba protiv korone vodi na efikasan način i to ga je, priznaje, između svih ostalih razloga ovdje posebno privuklo.
- Priča oko Istre krenula je s krizom oko korone. Bili smo doma, u Zagrebu. Pratimo vijesti, shvaćamo da više nema nikakvih putovanja, posebno preko granice. Teško mi pada da nisam ušao u avion od listopada 2019. a od 15. godine putujem stalno. Aerodrom mi je kao da sam u svom dnevnom boravku. Cijeli život sam samo putovao. Najprije zbog košarke i utakmica, a poslije zbog gušta, otkrivanja novih kultura i običaja. Azija, Amerika, Afrika, ma di god je bila neka prilika, otputova' san. I onda, odjednom, korona! Paraliza sustava i naših života. Svi ostajemo doma, odgađaju se sva putovanja. K'o u zatvoru si!
U početku mi je, kao i ostalima, bilo strašno. Ne znaš protiv čega se boriš i kako se boriti. Ono, hodam Zagrebom, prolazi čovjek, ne znaš dal' da on ode na drugu stranu ceste il' ćeš ti tamo proć'. Jedino me pas onda vuka' vanka. Moj doberman, 'oćeš nećeš, moraš s njim u šetnju. No kad se malo primirilo, kad smo shvatili kako tu funkcionira, odlučili smo se malo više boravit' u Istri. Vidin, tamo to s koronom bolje štima, pa 'ajmo doli. Imam dobrog prijatelja u Brtonigli, vlasnika San Rocca, zajedno skijamo, i ovako se družimo. U toj krizi išli smo kod njega, svidjelo mi se kako to u Istri funkcionira. Ma Istra kao da nije u Hrvatskoj, barem u nekim stvarima, kaže Rađa.
