Hiperizgradnja stanova u Zadru

Usporedbe radi, u 2019. u Splitu je završeno 211 stanova. U Dubrovniku je bilo 116 gotovih stanova, a za Šibenik su državni statističari izbrojali da se u prošloj godini dovršilo samo 26 stanova. Zbrojimo li ta tri grada, u njima je završeno 356 stanova prošle godine.

Je li moguće da se u Zadru 2019. završilo čak tri puta više stanova, nego u istom razdoblju u ostala tri velika grada Dalmacije?!

Od Državnog zavoda za statistiku u Zagrebu zatražili smo i dobili potvrdu za točnost podataka koje su objavili.

- Prema objavljenim podacima u „Gradovi u statistici – Građevinarstvo” broj završenih stanova u 2019. godini u Zadru iznosio je 1004, dok je površina završenih stambenih zgrada u 2019. godini u Zadru iznosila 112 411 m². - odgovorili su iz DSZ-a.

Slobodna Dalmacija neslužbeno doznaje da se u završene stanove broje i oni koji su započeti pred nekoliko godina, ali su tek prošle godine dovršeni. Zbrojili smo podatke za završene stanove u Splitu i Zadru u razdoblju od 2011. do 2019. i došli do rezultata da se u Zadru u prošlom desetljeću izgradilo 3235 stanova, a u Splitu se izgradilo 2597 stanova. Dakle, 638 stanova više izgradilo se u zadnjih devet godina u Zadru u odnosu na Split, iako Zadar ima sto tisuća stanovnika manje. Samo u zadnje četiri godine u Zadru su dovršena 2252 stana, što je nešto manje negoli je Split izgradio u prošlom desetljeću.

No, takva intenzivna gradnja, u hrvatskim urbanističkim uvjetima ima svoj danak. Kritike da je pregusta stanogradnja koju ne prate zelene površine i javni sadržaji dohvatila Zadar - što je od konca devedesetih uobičajena praksa splitskoga graditeljstva - mogu se sve više pročitati po lokalnim društvenim mrežama i portalima. Valja znati da je Zadar do zadnjih godina za naše prilike ostao očuvan od značajnijih urbanih devastacija, a neke novije gradnje su se uglavnom uklapale u zatečeni prostor, osim pojedinih ekscesa.

No, zadnjih godina intenzivirala se gradnja, a s njome i gustoća izgradnje. Očit primjer je “Projekt “Zadar” od 11 zgrada sa stanovima za članove hrvatskih sindikata na mjestu nekadašnjeg “Bagatova” B pogona. Gradnju već nekoliko godina provodi firma Sigma matica, koja je u početku projekta bila vezana sa Domagojem Miloševićem bivšim potpredsjednikom Vlade RH. Sadašnji vlasnik firme je Zoran Kovač, koji je u posao ušao sa Miloševićem i Danielom Šternom, sinom bivšeg ministra gospodarstva i direktora INA-e Davora Šterna. Njih trojica su nekoliko firmi osnivali, vodili u stečaj, prebacivali imovinu u nove firme...

Lokalni mediji predviđaju da će u 11 zgrada, od kojih je većina izgrađena i useljena na zadarskoj Plovaniji, biti više od 1000 stanova po cijeni od 1390/m2. Ovakva sindikalna stanogradnja se za sada izvodi u Zagrebu i Zadru.

Firma Sigma Matica zapravo predstavlja operativni dio Matice stanogradnje d.o.o.. Ovu je pak tvrtku osnovalo osam nacionalnih sindikata zaposlenika u javnim i državnim službama (visoko i srednje školstvo, učitelji, medicinske sestre, policija, knjižničari…) zbog stambenog zbrinjavanja svojih članova.

Projekt za gradnju je napravila tvrtka D&Z-a u vlasništvu Zdravka Livakovića, nekadašnjeg državnog tajnika u Ministarstvu mora prometa i infrastrukture i bivšeg prvog čovjeka zadarskog urbanizma, koji je zajedno sa Božidarom Kalmetom prošle godine nepravomoćno oslobođen Uskokovih optužbi da su u ministarstvu uspostavili kriminalnu organizaciju. Unatoč tome što je Livakoviću imovina bila blokirana u sudskom procesu, njegova firma je dobivala mnoge važne poslove po gradu. Prije početka gradnje Gradsko vijeće Zadra je ovaj teren i plan stambene izgradnje izuzelo od čekanja na donošenje detaljnog plana za zonu Višnjik. Portal 057 info je napisao da su “građevinske dozvole izdavane bez Urbanističkog plana te građevinske zone koji je kao obaveza netragom nestao iz Prostornog plana da bi se kao obaveza vratio u izmjene Prostornog plana Grada Zadra.”

Kao rezultat nastala je substandardna gradnja, stvorene su spavaonice bez urbanih sadržaja. Za razliku od zelenila koji se može vidjeti na simulacijama projekta od Sigme matice, u stvarnosti jedva da je posađeno nešto biljaka, građevine koje nalikuju kao jaje jajetu su gusto zbijene, nemaju poslovnih sadržaja u prizemlju, a ono malo prostora između zgrada mahom služi kao parking.

No, ovo je samo dio novije gradnje po Zadru. Zbog toga što ovaj grad ima konfiguraciju terena kao “ravnu ploču” iz njegova središta - Poluotoka, Voštarnice ili Relje - ne vide se mnoge stambene višekatnice i “urbane vile” koje se grade po Plovaniji, Bilom brigu, Meladi... U vizuri grada uočljive su zgrade masivnijih gabarita koje “izrone” usred nižih gradnji. Poput stotinjak stanova koje je “Lignum” izgradio na mjestu bivšeg “Mesoprometa”. Ili pak bloka na križanju Murvičke ceste i Tuđmanove, od tvrtke “Centar”, kojeg čine četiri zgrade od sedam katova cca 150 stanova sa poslovnim prostorima, izgrađenog na mjestu bivše tvornice kruha “Danilo Štampalija”. U oba slučaja udio zelenila je sveden na minimum, jer se nastojalo što više stanova izgraditi na građevnoj čestici.

Premda veliki intenzitet stambene gradnje može dovesti do pojeftinjenja stanova, a kod sindikalne gradnje radi se upravo o tome, njezin prostorni utjecaj nije pohvalan. Takva pregusta gradnja koju ne prate javni sadržaji i parkovi ne doprinosi gradu u kojem se realizira, smanjuje njegovu atraktivnost, a parazitira na urbanim funkcijama koje već postoje.

Na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Zadra polemiku je izazvala točka dnevnog reda u kojoj se tražilo pokretanje izmjena i dopuna DPU-a uz Murvičku cestu za cca 30.000 m2. Nekoliko je vijećnika izreklo bojazan da će sa takvim gradnjama Zadar koji je nekad bio grad zelenila i parkova i koji je imao više kisika nego drugi gradovi, postati dosadni grad sivih zgrada i betonskih dvorišta.

Pročelnik za prostorno uređenje i graditeljstvo Darko Kasap nije osporavao kritike.

U najvećoj mjeri bi se skoro složio sa većinom iznesenih zahtjeva. Moramo biti svjesni da je Prostorni plan na snazi. Kada bi sa izmjenom Prostornog plana bilo kome smanjili mogućnost izgradnje, Grad bi morao biti spreman na određeno obeštećenje. Siguran sam kad bi ovdje proveli anketu, sto posto bi nas pristalo da čitav niz zona koje su u ovom trenutku građevinske, za koje smo svjesni da su pojele, da tako kažem, srž grada i zelenilo… isti tren bi digli ruku i pretvorili ih u neke druge javne sadržaje, igrališta, zelenilo… Međutim, to je jednostavno nije moguće napraviti bez novaca i bez određenih zakonskih okvira, zaključio je Kasap. Na koncu je izglasana Odluka da se pokrenu izmjene Detaljnog plana uređenja.

Nakon ovakvog izlaganja logično se upitati tko je onda usvojio prostorne planove s kojima se dozvoljava nehumana betonizacija, ako bi gradski vijećnici i pročelnici svi kao jedan branili javni interes i zelenilo, samo kad bi mogli?