Plan EU za stanovanje fokusiran je na kratkoročni najam i prazne domove

Troškovi stanovanja sve više čine europske gradove nedostižnima za ljude koji u njima žive i rade, pri čemu najamnine naglo rastu u većim urbanim područjima, a više od polovice stanovnika gradova sada smatra pristup stanovanju hitnim problemom, prema podacima koje je navela Europska komisija.

Tijekom desetljeća najamnine su porasle za 59% u Berlinu, 75% u Madridu i 103% u Lisabonu, kaže Komisija. Posljedice sežu dalje od same pristupačnosti, jer se medicinske sestre, učitelji, policajci, studenti i mladi sve više bore za život tamo gdje rade ili studiraju.

U tom kontekstu, Komisija predlaže svoj Zakon o pristupačnom stanovanju, čiji je cilj osigurati zajednički europski okvir za nacionalne, regionalne i lokalne vlasti koje žele odgovoriti na nedostatak stanova.

Prijedlog ima za cilj uspostaviti veću pravnu sigurnost za vlasti koje žele ograničiti određene namjene stambenih nekretnina kada one doprinose smanjenju broja stambenih prostora dostupnih stalnim stanovnicima.

„Dom ne bi trebao biti prvenstveno roba na tržištu. Imati dom je ljudsko pravo“, rekao je povjerenik za energetiku i stanovanje Dan Jørgensen na konferenciji za novinare u Bruxellesu. „Nalazimo se u stambenoj krizi. Moramo djelovati“, rekao je, ističući da su kratkoročni najam dio problema u nekim gradovima.

Komisija se u načelu ne protivi kratkoročnom najmu, naglasio je Jørgensen. Oni mogu osigurati prihod vlasnicima nekretnina i podržati turizam. Problem nastaje kada njihovo širenje „tjera obične ljude iz njihovih domova“ i doprinosi naglom povećanju troškova stanovanja.

Davanje prostora gradovima za djelovanje

Prijedlog Komisije posebno je usmjeren na gradove u kojima su se postojeći pokušaji rješavanja stambenih pritisaka suočili s pravnim izazovima.

Izvršna potpredsjednica Teresa Ribera rekla je da su mnogi gradonačelnici i gradska vijeća već uveli mjere za rješavanje nedostatka stambenog prostora, ali da su takve intervencije u nekim slučajevima osporene na sudu.

„Upravo iz tog razloga, potreban je pravni okvir“, rekao je Ribera.

Predloženi okvir uspostavio bi zajedničku metodologiju za identificiranje „područja pod pritiskom stanovanja“. U takvim područjima, vlasti bi mogle nametnuti ograničenja na namjene poput kratkoročnog najma ili dugoročno praznih nekretnina, pod uvjetom da mogu dokazati da one doprinose lokalnom stambenom problemu.

Sve mjere morale bi biti ciljane, nužne i proporcionalne, odražavajući načelo supsidijarnosti i specifične okolnosti svakog područja.

Najosjetljivije pitanje su kratkoročni najmovi. Prije nametanja ograničenja, vlasti bi morale dokazati da su te aktivnosti imale značajan negativan učinak na dostupnost ili cijene stanovanja najmanje tri godine te da manje restriktivne mjere ne bi bile dovoljne.

Ograničenja bi se također morala usredotočiti na aktivnosti koje učinkovito uklanjaju nekretnine s dugoročnog stambenog tržišta, posebno tamo gdje su kratkoročni najmovi česti ili komercijalne prirode.

Vlasti bi također morale u potpunosti provesti postojeću uredbu EU o kratkoročnom najmu, uključujući registraciju nekretnina i uklanjanje neusklađenih oglasa. Gdje je dostupno, podaci prikupljeni putem tog sustava mogli bi se koristiti za potporu ograničenjima.

Vikendice i prazne nekretnine

Predloženi okvir nadilazi turistički najam. Također obuhvaća mjere koje se odnose na kupnju i korištenje stambenih nekretnina, uključujući politike usmjerene na smanjenje broja vikendica ili nekretnina koje su dulje vrijeme prazne.

Jørgensen je istaknuo gradove u kojima 20% ili 30% domova ponekad može biti prazno, tvrdeći da bi lokalne vlasti trebale moći intervenirati tamo gdje je ponuda stambenog prostora već nedovoljna.

Moguće mjere mogle bi uključivati rezerviranje novih domova za primarne stanovnike, ograničavanje duljih razdoblja tijekom kojih nekretnine ostaju prazne ili uvođenje zahtjeva za primarnim prebivalištem. Međutim, nijedno od ovih rješenja ne bi nametnuo Bruxelles.

Ribera je slično naglasio da će vikendice ostati dio europskog tržišta. Ali u područjima pod posebno jakim pritiskom na stambeni sektor, lokalne vlasti trebale bi imati mogućnost definirati primarne stambene zone i rješavati situacije u kojima prazne nekretnine koegzistiraju s nedostatkom pristupačnog stanovanja.

Komisija također predlaže zaštitne mjere za vlasnike i investitore. Ograničenja kupnje nekretnina ne mogu se primijeniti retroaktivno, morali bi se osigurati prijelazni aranžmani, a mjere usmjerene na neiskorištene nekretnine. Članice bi morale uzeti u obzir opravdana razdoblja upražnjenih mjesta.

Zakonodavni prijedlog sada će biti upućen Europskom parlamentu i Vijeću, koji će o njemu pregovarati u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.