Kalendarski prilagođen rast u rujnu ubrzao je na 5,3% godišnje (u odnosu na 4,1% u kolovozu). Prema izvornim indeksima, rast na godišnjoj razini iznosio je 1,9%. Prema sezonski i kalendarski prilagođenim indeksima, obujam građevinskih radova veći je za 0,9% u odnosu na kolovoz.
U trećem tromjesečju na godišnjoj razini je, prema kalendarski prilagođenim indeksima, obujam građevinskih radova porastao za 4,9%. U promatranom razdoblju pozitivan doprinos generiran je od izgradnje zgrada (+8,0% godišnje), dok je kod izgradnje na ostalim građevinama zadržana stabilnost. Kategorija ostalih građevina uglavnom se povezuje s investicijskom aktivnosti javnog sektora. U odnosu na razdoblje svibanj-lipanj, prema sezonski i kalendarski prilagođenim indeksima, obujam građevinskih radova porastao je za 2,1%.
Kumulativno, u razdoblju od siječnja do rujna prosječan rast obujma građevinskih radova iznosio je 3,8% godišnje (kalendarski prilagođeno) što predstavlja usporavanje dinamike rasta zabilježenog u istom razdoblju prethodne godine (4,4%). U promatranom kumulativnom razdoblju, prema izvornim indeksima, rast je iznosio 3,7% godišnje.
Istovremeno je u prvih devet mjeseci izdano 8.501 odobrenje za građenje (+4,9% u odnosu na isto razdoblje 2022.). Od toga se 7.331 dozvola odnosila na gradnju zgrada, dok se preostale dozvole odnose na ostale građevine.
Prema podacima HNB-a, poslovna očekivanja u građevini u razdoblju od srpnja do rujna zadržala su se na visokoj razini te su bila malo povoljnija u odnosu na prosjek iz prethodna tri mjeseca. Promatrano u prva tri tromjesečja ove godine, poslovni optimizam u građevinarstvu iznad je dugoročnog prosjeka i na najvišim razinama od 2019. godine. Unatoč visokim troškovima gradnje, manjku kvalificirane radne snage i kontinuiranoj ekonomskoj neizvjesnosti, optimizam u građevinarstvu nastavlja (za sada) pokazivati stanovitu otpornost. Posljedica je to i priljeva EU transfera koji pružaju potporu građevinskoj aktivnosti.
S druge strane, ograničavajući čimbenik građevinske aktivnosti ostaje manjak kvalificirane radne snage i pogoršanje uvjeta i troškova financiranja, dok se negativni rizici svakako odnose na intenzitet usporavanja potražnje u gospodarstvu, usporavanje gospodarske aktivnosti u zemljama u okruženju i potencijalno prelijevanje negativnih učinaka na hrvatsko gospodarstvo te i dalje prisutni izraženi cjenovni pritisci. Ostajemo optimistični glede nastavka korištenja europskih sredstava koji bi trebali nastaviti poticati građevinsku aktivnost u izazovnom poslovnom okruženju.
