Uzeo je time-out za razmišljanje o mogućnosti odlaska na Pireneje, ne želeći se o tome izjasniti sve dok Dinamo ne odigra sudbonosnu utakmicu s Estoncima za plasman u Europsku ligu. No jasno je da Ademi i te kako razmišlja i o Huesci, ali i o svojoj budućnosti u Dinamu, Dinamu koji ni izbliza nije slika onoga kluba i one silovite momčadi koja je Europom jurišala prije godinu dana.
Huesca je Ademija željela sredinom ljeta, ali on je tada tu ponudu glatko odbio. Ljetos je još sanjao o Dinamu u Ligi prvaka, nasuprot borbi za ostanak u španjolskoj ligi, a naravno i primanjima koja ga nisu mogla pokrenuti iz Zagreba. Uostalom, jednom je već odbio sjajnu ponudu iz Emirata, pokazujući tada ne samo lojalnost Dinamu, nego i otpor prema šupljini arapskih milijuna. Oni ga ne bi mogli usrećiti ako nisu začinjeni ozbiljnim natjecateljskim nabojem i zanosom. A toga u pustinji nema...
Španjolska je, pak, druga priča. Pa iako Huesca nije klub s blistavom prvoligaškom perspektivom, iako je riječ o malome gradu s nešto više od 50 tisuća stanovnika, Primera je uvijek Primera. Je li primamljivije igrati protiv Real Madrida, Barcelone, Atlética i Seville ili protiv Gorice, Belupa, lokosa ili Varaždina?
Uostalom, Ademi se bliži tridesetoj i možda je ovo baš prilika za iskorak u karijeri. Istina, možda dugogodišnji Dinamov kapetan zaslužuje bolje od male Huesce, ali isto tako – možda je kapetan Dinama zaslužio i bolji Dinamo. Dinamo koji ne ispada od Mađara, Dinamo koji je svojom izvedbom magnetski privlačan i neodoljiv, a ne kilav i bezličan, Dinamo koji neće rasprodati sve što vrijedi, nego će opet graditi veliku momčad. A to se u ovom trenutku i ne nazire.