Za drugi gol nakon kojega su Austrijanci potpisali kapitulaciju. Nije prvi put, često je Ademi, baš kapetanski, podmetao leđa u takvim utakmicama, tada je obično i odigrao najbolje. Ipak, doza samokritike ni ovaj put nije izostala.
- Je, a što sam ono promašio u prvom dijelu! Kakva dva promašaja, užas - pričao je dan nakon utakmice Ademi priznavši da nakon dva njegova zicera i one Petkovićeve pete nije njemu i suigračima na poluvremenu bilo svejedno.
- Naravno da ti svašta dođe u glavu. Sjetio sam se utakmica u kojima smo isto tako igrali dobro, promašili nekoliko prilika, a onda izgubili. Eto, neki dan ranije u Osijeku, isto. Vidjeli smo da smo bolji od WAC-a, da zaslužujemo pobjedu i vjerovali smo da ćemo na kraju uspjeti, ali svejedno, kad promašiš takve zicere, uvijek se to može osvetiti.
Što je rekao Petkoviću za onaj pokušaj petom?
- Što ću mu reći, pa što sam ja uspio promašiti, ha-ha.
Ali, onda je Ademi u nastavku poveo momčad u pobjedu. Ta već opjevana akcija kod drugog gola, u njoj se vidjela želja, odlučnost da ovoga puta Dinamo mora pobijediti.
- Istrčali smo u drugo poluvrijeme znajući da postoje samo dvije mogućnosti. Pobijediti i... pobijediti! Da ne smijemo propustiti ovu priliku. Da, bili smo odlučni, bili smo dobri, baš dobri. I posve zasluženo uzeli ta tri boda.
Ali, ne čujemo u glasu euforiju, nekad bi nakon ovakvih pobjeda sve prštalo, slavilo bi se dugo?
- To upravo i želim reći. Ne želim da se previše i predugo priča o toj utakmici i pobjedi, jer još ništa nismo napravili. Nismo izgubili utakmicu, imamo osam bodova, nismo primili gol, ali još uvijek nismo osigurali europsko proljeće. Treba nam još koji bod, tek kad ga osvojimo, onda ćemo moći slaviti, davati jake izjave, otpustiti kočnice. No, dok god postoji ta teorija, dok god nismo matematički osigurali jedno od prva dva mjesta, od mene, a i ostalih igrača nećete čuti nikakve euforične izjave.
Nije gotovo i, slažemo se, treba ostati na zemlji do kraja, međutim, dojam je da Dinamo raste iz utakmice u utakmicu, da je sve stabilniji, sigurniji, nema više onih neizvjesnih oluja tijekom utakmica?
- To je točno, mi igramo sve bolje. Dobri smo i na pravom smo putu. Ali, nogomet je i inače nepredvidljiv, a pogotovo sad, u ovim okolnostima, nikad nije bilo teže išta prognozirati. Zato, ajmo mi dovršiti posao, biti do kraja koncentrirani u ove dvije utakmice, odigrati još dobrih 180 minuta.
Ipak, kad pričamo o tom napretku u igri, gdje se dogodio taj klik da je momčad nakon onih oscilacija ipak krenula uzlaznom putanjom? Jer, sjećamo se čega je sve bilo tijekom sezone?
- Teško je reći gdje je nastao taj jedan klik, to je proces, ništa ne ide preko noći. Došlo je dosta novih igrača, dosta mladih, trebalo je neko vrijeme da sve sjedne na mjesto, da se posložimo. Nikad nije bio problem kemije u momčadi, iako se to pitanje često postavlja kad rezultati ili igre nisu dobri, a kad je dobro, onda je dobra i kemija. Nismo mi imali taj problem u svlačionici, nije kemija nestala, pa nisu nestali ni rezultati, uostalom. Bilo je oscilacija, igre nisu uvijek bile dobre, ali tko ove godine uopće igra stalno dobro? Ni Real, Ni Barcelona, nitko, i to je u ovakvim okolnostima normalno.
Može li se reći da je, nakon svega što je momčad ove godine proživjela, najgore iza Dinama? Gotove su reprezentativne stanke, bilo je puno zaraženih, puno pritiska, promjena, oscilacija...
- Ja vjerujem da je tako, da ćemo ovu godinu završiti s plasmanom u europsko proljeće, a to bi bio sjajan rezultat. Bilo je teško uoči one utakmice s WAC-om u Zagrebu, ali i tada smo odigrali čvrsto, koncentrirano, pobijedili i onda odlično igrom riješili i Istru, to je bio znak da idemo uzlaznom putanjom. Izgubili smo u Osijeku, ali nismo igrali loše, štoviše, nismo imali neke crne rupe u tih 90 minuta i osjećamo da smo svakom utakmicom sve bolji. Sad samo da tako nastavimo, budemo pravi do kraja.
Dinamo je jedina momčad u Europi koja nije primila gol u četiri utakmice u skupini. Koliko je to važan podatak i što govori o Dinamu?
- Važan je, naravno da je važan. Nismo primili gol četiri utakmice i to nije slučajno. To govori da smo čvrsti, da ne gubimo glavu, da nas nije lako probiti, WAC nas u dvije utakmice nije pretjerano ugrozio. Obrana daje sigurnost čitavoj momčadi i to je nešto što nas puni samopouzdanjem uoči završnih utakmica s Feyenoordom i CSKA-om.
